Preporučujemo emisiju u kojoj je don Sbutega govorio o tadašnjoj Hrvatskoj, Crnoj Gori, Crkvi i vlastitim „kontroverzama“.

„Sam sam, a sam bih bio i da je sve drukčije. Sam sam se rodio i sam ću umrijeti. Sve ovo drugo između može biti tek samo jedan utješni privid. Ne želim se žaliti što ga je meni sudbina dokidala. Ukidanje privida pojačava uspostavljanje uvida. Koliko god se osjećam tužnim, u ovom smislu se ne osjećam lažnim. Bar u nečemu istinit. Nije ni malo.“ Rekao je to don Branko u intervjuu za Svjetlo riječi 2004. godine, u čijem uvodniku stoji: „Dug bi bio popis kako se ovoga čovjeka široka i slobodna duha sve ne naziva. Postao je medijski znak oko kojega se ljudi spotiču i klasificiraju.“

Iz istoga intervjua:

„U nacionalističku crnu rupu tiskat će se sve više i pružati ruke jedni drugima oni koji su ispali iz civilizacijskih procesa. Danas to vrijedi više nego jučer, a sutra će više nego danas. Bar se tako nadam.“

Jasenovac, Bleiburg? „Stratišta čovjeka po čovjeku. Nad njima plaču više oni koji bi da izvuku kapital iz kostiju nesretnika, nego oni koje je nesreća istinski zadesila. I to više svjedoči laž povijesti nego povijest istine.“