Borba za Ukrajinu

Događanjima u Ukrajini u posljednjih par mjeseci ne nedostaje sukcesivnih eskalacija. Narod na istoku Ukrajine našao se, ni kriv ni dužan, pritiješnjen i s istoka i sa zapada. Kako i gdje pobjeći od tog nametnutog “daveža“ i “gušenja“? Kako sve to preživjeti? Lugansk, Docnjek, Harkov, Slavijansk su gradovi koji se nalaze na rubu katastrofe. U pitanju su životi i budućnost sadašnje i budućih generacija. Oni sami rješenje vide u samoodređenju i federalizmu. Međutim, taj dio Ukrajine je ujedno ono što održava, gospodarski i ekonomski pokreće cijelu zemlju: tvornice izgrađene za vrijeme Sovjetskog Saveza, industrija za proizvodnju teških strojeva i motora, čeličane, petrokemijska i druga industrija.

 

Sudbina naroda izručena je u ruke domaćih i stranih političara i moćnika. Teško je zapravo saznati koji su pravi motivi i uzroci ukrajinske krize. Informiranja različitih medija često su sarkastična i poražavajuća. Primjerice, reporteri Al JazeereBalkans, govore jedno, a video prijenos prikazuje nešto potpuno drugo. Takva vijest zaista zvuči zbunjujuće, stvarajući nejasnoću i praznine o navedenoj temi, znajući da se jedino putem medija možemo informirati o udaljenim dijelovima svijeta. Jesmo li pasivni promatrači ili aktivni pasivisti… ili pak nešto treće!? Sjednemo u fotelju, odgledamo tih pola sata-sat, i zadovoljili smo svoju potrebu za aktivnošću u svijetu. Gasimo TV, a tako i razmišljanje o nedavno emitiranome; daleko smo, mali, nemoćni.

Saša Marković, politolog i povjesničar ističe da je Ukrajina napravljana kao tampon zona prema Rusiji nakon Boljševičke revolucije 1917. godine. Ona je mlada država koja se osamostalila 1992. godine, sastavljena je od duboko fragmentiranog društva. Dosadašnja vlast se nije zalagala za koheziju društva-ili su bili isključivo pro-zapadno ili pro-istočno orijentirani.

Situaciju kakva je danas u Ukrajini je predvidio Zbigniev Brzezinski (1997:115) ističući važnost geopolitičkog pluralizma na prostoru bivše sovjetske imperije. Pored Azerbeidžana, Uzbekistana, Ukrajina je najvažnija. Budući da se EU i NATO šire (Brzezinski je to predvidio, op.a.), Ukrajina će biti u poziciji opredjeljivanja za neke od ovih organizacija. Kad se ona bude željela priključiti objema (u razumnom vremenskom okviru od 2005. do 2015. godine), Zapad će raditi na europskoj ekspanziji koja će se zaustaviti na poljsko-ukrajinskim granicama.

Glavni geostrateški cilj Amerike u Europi, ističe Brzezinski, jest konsolidiranje preko transatlantskog partnerstva (EU i NATO-a) i stvaranje američkog mostobrana na euroazijskom kontinentu, tako da uvećana Europa može postati daleko snažnija odskočna daska za proširenje međunarodnog demokratskog kooperativnog poretka u Europi.

Jedna od metoda za dominaciju u svijetu je promicanje 'demokracije' koju SAD tako dobro “uokviruje“ i “prodaje“. Putina se optužuje za plan o ujedinjenju „razjedinjenog ruskog naroda“ koji ne uključuje samo Krim, već i čitavu jugoistočnu Ukrajinu. Da bi smirila rusko upletanje u Ukrajinu, Amerika predlaže sankcije Rusiji. Novinar Bogoljub Lacmanović ističe da su “sankcije koje Zapad uvodi Rusiji 'mlake', te se postavlja pitanje, koliko one mogu naštetiti Rusiji. Rusija ne odgovara na sankcije upućene od strane SAD-a, svjesna svoje uloge i ovisnosti Europe o njezinim proizvodima.“

Jedan od početnih pokušaja dezavuiranja Europskog tržišta s ciljem “kažnjavanja“ ruskog gospodarstva je prijedlog SAD-a na novu trgovinsku razmjenu plina iz škriljca, čija je proizvodnja zbog enormnog zagađenja podzemnih voda zabranjena u Francuskoj i Bugarskoj. Izgradnja infrastrukture bi potrajala par godina jer je u pitanju uvoz prekomorskim rutama. Takav spin Wall Streeta, “američke revolucije škriljca“, kako navodi F. Wiliam Engdhal, nije prošao. Njemačka, a i ostale zemlje Europe nisu spremne platiti zalogaj od 5 milijardi dolara za udovoljavanje američkih geostrateških ciljeva.

Obama vrši pritisak na Europsku uniju, međutim RT prenosi "kako su ti pokušaji propali". Iako je Vijeće Europe "dodalo" 15 ruskih dužnosnika koji bi trebali biti pogođeni sankcijama, Europska unija je poručila "kako neće podržati američki prijedlog", jer bi samo Njemačku takve mjere stajale 100 mlrd eura i tko zna koliko stotina tisuća radnih mjesta.

Europa s velikom rezervom gleda na moguće sankcije, jer bi ih ona osjetila na vlastitoj koži s milijunskim gubitcima radnih mjesta, što Amerika ne bi osjetila. Amerika nema jake trgovinske veze s Rusijom, dok Njemačka ima šest tisuća trgovačkih i predstavničkih mjesta u Rusiji, također i Italija, s nešto manjim brojem.

Europi je Rusija najveći trgovinski partner i čini 49,4% od ukupnog izvoza, što je neusporedivo s trgovinskom razmjenom Rusije i Sjedinjenih Država. U 2013. trgovina između Rusije i EU je iznosila oko 410 milijardi dolara, a trgovina sa Sjedinjenim Državama je bila 29 milijardi dolara. Osim toga, Rusija je najveći europski dobavljač energije za Europu i prema riječima čelnika Međunarodne energetske agencije, Laszla Varroa, to će tako i ostati u narednim godinama, pišu ruske Vijesti, prenosi Advance.hr.

 

Međutim, u slučaju raskida suradnje ruske i ukrajinske obrambene industrije, to bi predstavljalo veliki udar na Ukrajince kojima je jedino tržište za izvoz - Rusija.

Rusija ima primat i monopol kada je u pitanju proizvodnja i izvoz paladija. Ona posjeduje 44%, dok Južnoafrička Republika 40% ukupne svjetske proizvodnje paladija, s tim da rudari u Južnoafričkoj Republici prosvjeduju već tri mjeseca.

Rusija skoro da drži monopol na sirovinu, čija je cijena u protekle tri godine drastično porasla. U slučaju obustave izvoza u cijelosti bi blokirala automobilsku i kemijsku industriju, proizvodnju elektroničke opreme, dentalnu medicinu i draguljarnice.

Lacmanović ističe da „Rusija kontrolira stanje u Ukrajini, no u znatno manjoj mjeri od SAD-a. Rusi podržavaju federalizaciju, jer kada bi došlo do prevrata i opredjeljenja za istok ili zapad, jugoistočni dio ne bi prihvatio zapad zbog jakih kulturoloških, povijesnih veza sa Rusijom“.

Neven Kazazović, vojni i politički analitičar, gostujući u Dnevniku Al Jazeere Balkans istaknuo je da je riječ o “prekrivenoj intervenciji Rusije unutar istočnih i jugoistočnih dijelova Ukrajine“.
Komandant ukrajinskih vojnih snaga je izjavio da je “očigledna prikrivena intervencija Rusije u istočnim i južnim oblastima Ukrajine, pod vodstvom paravojnih formacija, koje vode ruski specijalni oficiri“.

Dvojica reportera američkog lista The New York Times proveli su tjedan dana s pobunjeničkim borcima u Slaviansku. U opsežnoj reportaži s terena otkrivaju brojne detalje o samim borcima. Zaključuje se kako anti-vladini borci nisu Rusi i nisu ruski "mali zeleni" koji su izveli operaciju na Krimu, već se radi o ukrajinskim državljanima koji se protive novim vlastima u Kijevu. Neki se slažu s idejom da istočni dio zemlje postane dio Rusije, drugi se protive takvoj ideji te žele autonomiju. Većina su vojni veterani, znatan dio njih još iz sovjetske vojske, prenosi Advance.hr.

Dvije velike sile se igraju “dokazivanja mišića“ dok se već broje ljudski gubitci u Odesi. Obamina sadašnja retorika u potpunoj je suprotnosti od onoga što je govorio u predizbornoj kampanji. Kroz slogane “I Believe“, “Change“ htio se približiti američkoj javnosti promovirajući pacifizam i novu nadu. Kao utjehu za to “glumatanje“ dobio je Nobelovu nagradu za mir. Putin je, nasuprot tome, došao na vlast zbog odlučnosti u izvršavanju izrečenog.

U pitanju Ukrajine, postavlja se dvojba: federalizacija ili rat? Federalizacija kao primirenje i kompromis, ili rat koji će odnijeti brojne ljudske živote. Možda, ipak, federalizacija pobijedi jer se više strana za nju zalaže. No, ako do tog dođe, SAD će biti usamljene i poražene zbog jednog krivog poteza na ovoj geopolitičkoj šahovskoj ploči.

Izvori:
Bžežinski Zbignjev, Velika šahovska tabla, CID Podgorica, Banja Luka 2001.; Advance.hr; Al Jazzera Balkans, Dnevnik - Neven Kazazović o krizi u Ukrajini, 4.svibnja 2014.; Fokus - Ukrajinska kriza, HRT (28.travnja 2014.); Neskriveno-Ukrajinska kriza, Srpska TV (10. veljače 2014.)

Lucija Popović

Prometej.ba | 05/2014