Intervju za Oslobođenje radio i uvodni tekst (ovaj gore iznad slike) napisao Dejan Mocnaj, prenosimo s oslobodjenje.ba uz dozvolu intervjuiranog. Šta ćeš, može nam se, dobar život u vrijeme krize.


Poštovani čovječe, da ne koristim riječ gospodine, Laliću prije nekoliko dana svijet je bogatiji za Vaše novo književno ostvarenje - zbirku kratkih priča "Dobar život u vrijeme krize". Ako budemo slobodni da kažemo "nova knjiga - nova nafaka", hoćemo li i koliko pogriješiti?

Mislim da to nikako ne bi bilo pogrešno reći, pogotovo jer mi je prošle knjige "Jackie's on the road again" skoro nestalo, a prva knjiga "100%" nije baš zadovoljavajućeg tjelesnog sastava, samim tim nije ni najpodesnija za izlaganje, što nije dobro za moj posao književne distribucije. Sad opet imam punu sobu svojih knjiga, a samim tim i pune ruke posla, pa ako ga obavim kako treba i kako pristoji onome što je, po mom računu, "prava" književnost, trebalo bi da dođe i nafaka. Nadam se da je to prirodni zakon koji vlada nad ljudskim poslovima iznad svih

Knjiga je, kao i prethodne dvije, urađena da tako kažemo "u vlastitom aranžmanu" kako u spisateljskom, tako i u onom izdavačko-distributivnom smislu. Da li je i koliko i po čemu ovo ostvarenje drugačije od prethodna dva?

Nova knjiga ima nešto zajedničko sa svojim prethodnicama, a nešto skroz svoje. Izvana gledano, potrudio sam se da je ljepše opremim. Povećao sam slova u knjizi na dvanaestku kako bi i stariji lako mogli čitati, povećao sam margine da se lakše hvata, svaka priča ima svoju ilustraciju, nasred knjige nalaze se dvije priče od drugih autora kao osvježenje na pola puta, a na kraju se nalaze preporuke knjiga koje sigurno valjaju, koje sam stavio za slučaj da čitateljima opadne volja za čitanjem poslije ovog mog, kao spasonosno uže da se ne izgube kao ljubitelji književnosti. Mislim da sam s te strane odmakao za čitav krug od prošle knjige. Iznutra gledano, to je i dalje komična proza malograđanskog irealizma i seksne fantastike, s tim da sam se ovaj put potrudio izabrati, po meni, naročito tužne motive iz savremenog života, a i smanjio sam priče da budu kratke, da se svaka može u dahu pročitati. Što se tiče distribucije, tu je sve po starom, prodajem na ulici, dostavljam biciklom po gradu, šaljem poštom van grada, lako me je kontaktirati putem Facebooka.

Kao neko ko direktno komunicira sa publikom, opet na neki neuobičajeniji način negoli to čine drugi "perolatači", neposredno prodajući i posredno kroz prodavano, da li imate reakcije na napisano iz prve ruke?

Bude reakcija, a iako će ispasti da se hvalim, istini za ljubav reći ću da su reakcije uglavnom pozitivne. Nekome se najviše sviđa jedna priča, nekome druga, a sve u svemu ljudi su zadovoljni. Nadam se da je to zbog toga što su u knjigama iz Elektra Mačkice našli mrvicu oduška, a to je prema mom shvatanju najbolje što se čovjeku može desiti od jedne knjige, da ti od čitanja bude bar malo lakše. Osim reakcija od ljudi koji čitaju, desi se i poneka reakcija od ljudi kojima su knjige poznate uglavnom samo izvana, a što je meni također veoma drago jer bude smiješnih situacija. Nije tako rijedak slučaj da ljudi na moje ponude odgovore iskrenim priznanjem da ne čitaju knjige, pa se onda smijemo jedni drugima što traćimo život kao da se nikada neće potrošiti.

Vaši su čitaoci uglavnom iz Sarajeva ili je to neka "šira opcija"?

Nemam nikakvih evidencija o tome, ali ovako mi se čini da jesu, iako sam mnoge knjige poslao poštom, širom svijeta sam ih slao, Evropa, Azija, obje Amerike, Australija, samo nisam u Afriku i na polove. Ono što mogu sa sigurnošću tvrditi jeste da su moji čitatelji većinom Bosanci i Hercegovci raznih vrsta iz tuzemstva i inozemstva, što meni i odgovara jer mislim da su oni ti koji se najbolje mogu uživjeti u knjige s obzirom na to da sa njima imam najveći fond zajedništva. Volio bih da izdam svoje knjige i u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori, gdje se god naš jezik razumije, jer cijenim da je to sve u pet deka i da bi oni također mogli biti pravi čitatelji, a kad bih imao novaca, platio bih i kvalitetne prevode na razne jezike da i ti ljudi malo vide kako je kod nas mimo novina i turističke ponude.

A da se kojim slučajem, pa makar i hipotetičkim, nešto i prevede šta bi to taj neki eventualni stranac mogao vidjeti - saznati o nama mimo novina i turističke ponude?

Mogao bi vidjeti da smo mi ovdje prije svega obični ljudi i da nas more čisto ljudski problemi, kojim svaki od nas staje u kraj onako kako je u stanju. Stava sam da se ljudska priroda u suštini nije pretjerano izmijenila u posljednje dvije hiljade godina i duže, a ono što se mijenja jeste, da se tako izrazim, fasada, pa tako bi eventualni stranci kod mene mogli pročitati sve ono što imaju i kod sebe, samo u našem ruhu. Kad se mi tako lako saživljavamo sa njihovim pričama, vjerujem da bi i oni mogli sa našim.

Pošto "uzurpiramo" teško osvojivi medijski prostor, prinuđeni smo ovdje negdje i završiti intervju pitanjem gdje i kako potencijalni čitaoci mogu doći do Vaših djela i ako ima nešto da bi "rekli-kazali" a da upitani niste?

Za sve narudžbe ljudi mi se mogu obratiti putem maila borisptracki@gmail.com ili putem Facebook profila Djl Elektra Mačkica roto press. Uživo me možete naći ispred Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, a često hodam i ulicama sa crnom aktovkom u ruci i tada me slobodno možete zaustaviti u vezi s tim jer aktovka je puna knjiga. Za kraj bih želio podsjetiti da smo mi, ljudi, prije svega duhovna bića i da taj duh valja hraniti kao i tijelo, a tu vrstu hrane najbolje pronalazimo u knjigama. Ko pusti da mu se duh izopači, taj mora siliti ljude da ga vole ili još gore kupovati ljubav, a osim toga, ako je prazna glava neprestano nas vreba opasnost da odemo u guzicu po med, što se nama kolektivno, čini mi se, počesto dešava od konca prošlog i početka novog milenija.