Čin prvi

Ulazim u supermarket (ili veletrgovinu, kako se to već zove) da kupim voća. Čekam u redu da radnica izvaga i zalijepi cijenu. Ispred mene jedan stariji gospodin, najljepše bi bilo reći dedo, izgovara nešto na arapskom. Dovoljno sam „vjerski“ obrazovan da sam shvatio da su to određeni citati iz Kur'ana. Radnica ga je saslušala, a on dodao: to je dobro učiti, više puta na dan, za zdravlje, za sve... Ali to nije bio kraj, siroti dedo je i politički aktivan, pa na kraju (nisam baš upratio odakle dođe do toga, ali čini mi se da je i došao tek tako, odjednom) reče: eto samo još da Izetbegović pobijedi i bit će dobro. Radnica se slaže s dedinim mišljenjem i na kraju zaključuje: neka Bakira, neka nama naših muslimana.

Ali to nije bio kraj agonije za moje uši. Ubacuje se ispred mene jedan mlađi gospodin koji je došao da poselami gospođu koja vaga voće, ali ne imavši više strpljenja glasno sam rekao DOBAR DAN, i vrećica mi je uzeta na vaganje.


Čin drugi

Čekam u redu u pekari udaljenoj 200-ak metara od toga supermarketa. Dvije starije gospođe kupuju kruh i pitaju za cijenu. Cijena male zvijezde (to je onaj splet od 6 ili 7 malih okruglih kruščića) je 80 feninga. Gospođa pita da li se može uzeti samo jedan dio zvijezde i koliko to košta. Nažalost, ne može. Kraj priče nije bitan za ovu priču.


Epilog

Vraćajući se u stan, srećem štand stranke SDA, na kojem dva mladića i jedna djevojka drže izborni materijal te stranke i dijele prolaznicima. Prilazim na štand, uzimam sve od materijala (brošura, spisak kandidata itd.) što sam mogao uzeti i dva metra od toga štanda cijepam ga na komade i nosim u kantu za smeće.


Zaključak i poanta

Sumnjam da siroti dedo iz prvoga čina ima ikakve koristi od toga što će SDA pobijediti, a Bakir Izetbegović ostati član predsjedništva. Uostalom, Bakir je samo na toj poziciji već četiri godine, pa što od toga imaju Bošnjaci, osim činjenice da su ostali jedan od najsiromašnijih naroda u Evropi i da im je svakim danom sve gore. Radnica koja također „navija“ za Bakira i muslimane sigurno ne radi za visoku plaću i uz poštovanje radnoga vremena od strane njezina poslodavca. Ali je zato sretna što će Bakir i muslimani opet pobijediti. Bira „carstvo nebesko“ umjesto „carstva zemaljskog“.


Gospođa iz drugoga čina rezultat je politike Bakira i njegovih muslimana u posljednjih 20-ak godina. Njezin slučaj nije izdvojen, nažalost, što je jasno svakome tko imalo poznaje socijalnu stvarnost naše zemlje.


Bošnjaci, ne „sahranjuju“ vas danas Srbi i Hrvati nego bošnjačka politika; Hrvati, ne „sahranjuju“ vas Bošnjaci i Srbi nego hrvatska politika opisana sa tri slova: H, D i Z; Srbi, ne „sahranjuju“ vas Hrvati i Bošnjaci nego Milorad Dodik i njegova kriminalna organizacija; “Građani“, ne „sahranjuju“ vas nacionalističke stranke, koliko Zlagumdžija i njegova partija koja je izgubila orijentaciju, skupa sa bezsadržajnim profesionalnim patriotom Željkom Komšićem i njegovom strankom.


Što prije to shvatite, to bolje za vas.


Franjo Šarčević | Prometej.ba

Fotografija je ilustrativna: eizbori.ba