Na tramvajsko stajalište dolazi pijanac. U šaci mu piva a s podlaktice landara neprovidna, žuta kesa. Liči na pokretnu vješalicu na koju je ljudima u potrebi neko okačio dotrajalu garderobu i poslao je u svijet da traži nove vlasnike. Na nogama sandale i mokre čarape. Ko zna u koliko lokvi natopljene. Na stajalištu sa zamišljenim sparing partnerom vježba boks. Piva pršće okolo a ona kesa landara i nešto u njoj zveči. Smrad nikad ventiliranih kafana od njega se širi. Kroz sva čula prožima me nelagoda. Kad se ukazao tramvaj, još uvijek u daljini, smirio se, pružio prst kao da stopira a kad je ovaj stao, zahvalno mu je klimnuo glavom i ušao.

Čim je sjeo, počeo je monolog.

- Sad ću ja za vas, o umorni putnici, otpjevati jednu pjesmu da vas malo oraspoložim. "Raskopčala suncu njedra bijeeelaaa. Pa ih hladi vodom iz bunaaara, čuvaj mi se o ljubavi staaara". Pobrkali mu se u glavi stihovi različitih pjesama, ali ostaci talenta ili pjevačkog umijeća još su čujni.

- Ja sam čuveni Buranija. Ovo je moj grad, u njemu svak me zna. Šeher Sarajevo, Bosna moja gizdava...

- Šuti više - zagalami jedan od putnika.

- Ko mi to kaže? - uzvrati Buranija i okrenu se prema putniku.

- Ja ti kažem, ušuti, dosadan si.

- Hoćeš da ti sad ustanem?

- Bolje ti je nemoj.

- Nemoj ti meni šta je bolje, hoćeš li ili nećeš da ti ustanem?

- Bolje ti je nemoj.

Spustio je pivu na pod, ali kesu je ponio, prišao putniku, isprsio se i svečano izjavio, baš kao da ovaj to ne vidi: Evo, usto sam.

- Dobro, haj sad sjedi.

Buranija se poslušno okrenu, vrati se na svoje mjesto i sjede. Poče da razgleda po tramvaju i komentariše:
- Klošari jedni, šaraju po tramvajima, spavaju u njima, štetu prave, a ne znaju koliko košta da se ova jedna stolica ofarba. Ovi se ljudi bore - pokazuje u pravcu vozača - da mi ne hodamo pješke po kiši, a oni tako. Pa gdje je tu kultura, braćo draga?

Okreće se da vidi hoće li dobiti i od koga odobravanje, ali svi su se potrudili da izbjegnu kontakt.

Onda pogled baci vani i kod RTV doma ugleda sat.

- Eno ga, pet do pet. Sve u znaku petice. To je moja ocjena iz prakse u srednjoj školi. Najbolji sam majstor bio. Majstor za sve, a najviše za žene.

I opet zapjeva: Em je tramvaj tijesaaan, em ja momak bijeesaan...

- Šuti više, budalo pijana - opet se onaj isti javi.

- Nemoj me prekidat, opet ću ti ustat, ovaj put me nećeš umolit da sjednem, jes čuo?

Tramvaj se zaustavi. Izlazimo ja i Buranija. Prelazim cestu i okrećem se da vidim da ne ide za mnom. Stajao je na tramvajskoj s podignutim palcem u susret drugom tramvaju.

Amer Tikveša/Prometej.ba