Da pogledamo malo u retrospektivi čime nas je sve častio odvažni i pismeni Vječiti optimist. Izdvajamo isječke iz najinteresantnijih epizoda.

07.06.2007. naš Vječiti piše članak 'Hrvati= narod drugog reda!!!' i za ovakvo stanje u kojem se Hrvati nalaze okrivljuje upravo fratre, da citiram: „Kako sve to boli Hrvate ovih prostora, ali više nego postupci osmanlija bole nas postupci naših "efendija" koji se svim silama trude ( i uspiju) zabraniti Thompsonu pjevati u Sarajevu, a briga ih za narod iz kojeg su i oni ponikli, nažalost!!! Nažalost, takva nam je sudbina, upravo zahvaljujući našim "efendijama"!!!“

14.06.2007. Vječiti piše nekakav odgovor uredniku portala Prozor.net, obasipajući ga drvljem i kamenjem što je pisao negativno o praksi dviju škola pod jednim krovom, pogotovo o najavi pravljenja zasebne školske zgrade za djecu bošnjačke nacionalnosti te o tzv. Thompsonu. Pritom je u tekst stavio stavio ilustraciju mape Bosne i Hercegovine s iračkom zastavom. Jako maštovito.

08.11.2007. dotakao se naš Vječiti izbora u Hrvatskoj i zaključio velike svari, pitajući se između ostalog za “pravaše“: „Zar nisu upravo oni od DESNICE napravili NIŠTA, čak gore od ljevice?“ Hehe, čak gore od ljevice. Dalje se Vječiti pita: „Ima li tko da je spreman štititi naše interese ili smo prepušteni Predsjedniku-Izdajniku koji dođe u Sarajevo "na ćevape", posluša Hanku, ispriča koji loš vic na račun naroda kojeg predstavlja, popne se na binu a tamo nekakvi "zaštitnici tko zna čega" okače mu nekakvo "priznanje" što bi u prijevodu značilo " ORLOVO MUDO S LENTOM"!?!“ Kakvo divne usporedbe.

Tekst od 22.11.2007. nisam uspio dešifrovati, ali sam primijetio nekakvo spominjanje muda marijanova. Krasnih li figura.

27.08.2008.Vječiti u naslovu postavlja metafizičko pitanje: „Kako biti Hrvat u ova šugava vremena?“ i iskreno nabacuje osmijeh na naša lica. Da se zapitao kako biti čovjek u ova šugava vremena, kako biti dobar radnik ili profesor, dobar muž, imalo bi smisla. Ali barem biti Hrvat može svatko.

U kolumni 26.01.2009. Vječiti “zaključuje“ kako je „komunizam izvor svih zala“, 14.02. te godine s tugom konstatira teško stanje na političkoj desnici i bjelosvjetske i unutardržavne urote protiv desnice, dok nas 13.03. ozaruje izljevom patetike prema njemu i nama susjednoj državi.

24.04.2009. Vječiti piše o odlasku Ramljaka u inozemstvo i u svom prepoznatljivom stilu časti nas rečenicama poput: „Nije bilo nikoga da zaštiti te obespravljene Ramljake, svi su "mudro" šutjeli valjda se bojeći za svoju guzicu.“ Trideset šest dana poslije piše u uvodu svojem tekstu: „Koliko su truda i napora uložili da zabrane Thompsonu pjevati u Sarajevu, i "isplatilo se" ! Sve se živo (i mrtvo) diglo u Sarajevu u to vrijeme, od nekakvih "patriotskih liga", "zelenkastih beretki", šehidskih i raznih drugih udruženja do tamo nekih čudaka ili ludaka u mantijama ili habitima!“ Eh ti fratri ludi i čudni, omiljena tema napada od strane našeg Vječitog. Koji im nije dostojan ni pertlu zavezati.

03.10.2009. Vječiti se brine: „Ponovo opasna vremena za domoljube!“ Baš me zanima na koju je domovinu mislio i što podrazumijeva pod pojmom „domoljub“. Osim što mu je to zanimanje. Dvadeset dana poslije mudro zaključuje da je „Bosna kopile koje nitko ne želi“, da bi 03.12.objavio skup prostih i prosto-proširenih rečenica, od kojih su poneke proste i u drugom značenju te riječi, usmjeren protiv bosanskih fratara.

18.04.2010. Vječiti piše članak 'Opet isti pucaju u Herceg-Bosnu!', gdje o prof.dr.Ivi Komšiću i prof.dr.fra Luki Markešiću kaže slijedeće: Najbolju ilustraciju ove tvrdnje potvrdila je nedavno televizijska emisija simboličnog naziva "pošteno", a tema je bila Sabor Herceg-Bosne. Sam odabir gostiju dao je naslutiti razvoj diskusije! Urednica emisije, koja usput rečeno Herceg-Bosnu voli koliko i lanjski snijeg, dovela je u emisiju dvojicu Hrvata koji vole i poštuju Herceg-Bosnu i još dvojicu "Hrvata" (jednog crvenog fratra i jednog ortodoksnog komunjaru). (…) I sad on i onaj olinjali fratar što je Thompsonu zabranio pjevati u Sarajevu propinju se na zadnje noge tumačeći kako je Herceg-Bosna bila zlo!? Za njih je sve osim Jugovine zlo jer su oni sami zlo i izrodi roda svoga! Kad Vlado i Božo pokušaju nešto kazati o smislu postojanja Herceg-Bosne odmah se dvojac nasuprot uzjoguni i proglasi sve ljubitelje Herceg-Bosne zločincima.“ Aludirajući na fra Ivana Šarčevića, Vječiti piše: „I taman kad sam se ponadao da je kraj glupostima iz komunističke utvrde zvane FTV desi se Dnevnik Plus! Doveli još jednog iz niza crvenih fratara koji tumači kako je jedino ispravo glasovati za one koji zagovaraju bratstvo i jedinstvo jer jedino su oni protiv nacionalnih podjela!? (…) Glavna poruka ovoga "mudraca" je kako samo vjerski dužnosnici i bratstvo i jedinstvo mogu ovu državu izvući iz krize!!! E pa, samo naprijed, Ahdnama je u džepu!!!“

O “izrodima iz duhovnog i svjetovnog miljea“ Vječiti piše i 08.05.2010. Točno dva mjeseca poslije u tekstu o Divi Grabovčevoj vrijeđa kolektivno bošnjački narod, pišući: Između Divina i našeg vremena je velika vremenska razlika i puno sličnosti. Između Dive i nas su skoro dva stoljeća koja su protkana sličnim problemima Divinih sunarodnjaka. Povijest se ponavlja, i žrtve i zlostavljači su identični Divinu vremenu, Divini sunarodnjaci su i danas žrtve, a Tahirovi zlostavljači! (…) Danas je skoro isto, isto je mjesto događanja, ista je žrtva, a isti je i krvnik. Razlika je u motivu i načinu zlostavljanja.“ U istom tekstu dotiče se svoje vječne inspiracije, a to su bosanski fratri (pazite samo rječnika kojeg upotrebljava): „Nažalost, oni što bi trebali biti Arslanage ovog vremena su se pokrili i zaštitili AHDNAMAMA i pomalo se asimiliraju i utapaju u većinu!!! Ahdnama im služi samo kao pancirka ispod habita da zaštiti njihovu guzicu, a narod tko šiša!!!“

U tekstu 'Razočarao si me rođo' Vječiti piše o ramskim dužnosnicima stranke HDZ1990 u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, iznosi nekakve neistine i s tugom konstatira: „I ono što je mene najviše zasmetalo, a vjerujem i dobar dio Hrvata Rame, je kurvanjski gubitak zaštitnog znaka radio Rame! S ponosom sam palio radio prije devet sati u jutro samo da čujem džingl radija „ZA DOM SPREMNI, RAMU I HRVATE“.“

12.10.2010. Vječiti se osvrće na protekle opće izbore i zaključuje: „Sve se ovo događa uz otvorenu i javnu potporu „dobrih pastira“ koji su dobili novu Ahdnamu od „Sultana Zlaje Silnog“! To je šačica onih daidža koji su davno vrbovani i koji rade za interes „Sultana Silnog“ jer puno mu toga duguju! Jedino sredstvo za borbu protiv takvih je LUSTRACIJA koja se, na žalost, nikad neće dogoditi, jer kad bi se to dogodilo država bi ostala bez vlasti, a Bosna Srebrena bez daidža!!!“

04.11.2010., govoreći o planu izgradnje staračkog doma u Rami Vječiti piše: „Možda će samo za prvu ruku šef te ustanove biti „fratarski momak“ trenutačno smješten u Općini bez konkretnih zaduženja, osim da nadzire vlast u korist onih što ih dovedoše, jer za drugo ništa nije. Možda će kormilo preuzeti dobri pastir kad izgubi poziciju u provinciji? E u tom slučaju će sigurno biti multinacionalan jer stanovnici tog doma će biti Zlatko Lagumdžija, Željko Komšić, Anto Domazet, Gavrilo Grahovac, i još čitav niz znanih i neznanih „multinacionalista“, onih koji mogu biti sve, po potrebi! U blizini, u samostanu će im biti subraća daidže i Ahdnamaši pa će krug biti zatvoren, možda baš Danteov „deveti krug“!“

15.01.2011. Vječiti optimist piše članak posvećen bosanskim fratrima, sa slikom fra Luke Markešića u pozadini. U tom tekstu, Vječiti govori za fra Anđela Zvizdovića, koji je primio Ahdnamu, da se „dosjetio kako zaštiti vlastitu guzicu“. O fratrima piše dalje: „Raspadom Jugoslavije raspao se i „Dobri pastir“ jer je izgubio smisao postojanja, ali nisu prestali postojati članovi te sekte koji su se pregrupirali i osnovali drugu organizaciju simboličnog imena „Svjetlo riječi“! Svi preživjeli kadrovi „Dobrog pastira“ pronašli su utočište u novom kartelu i rade iste ili slične stvari za iste gazde, za komuniste. Danas taj kartel vode daidže izgubljena identiteta, podvojene ličnosti, frustrirane osobe koje bi rado narodu iz kojeg potječu promijenili nacionalnost pa i vjeru!? … Svoje guzice kriju iza Ahdname koja opet dobiva na važnosti jer se na vlast popeo Sultan Zlajo Silni!“ Ne treba dalje trošiti riječi na analizu ovih rečenica: kultura i civiliziranost koja zrači iz njih govori dovoljno sama za sebe.

Njegovi tekstovi o Zlatku Lagumdžiji, gdje dotičnoga stavlja na rang najgorih aga i begova koji žele opet da prevode katolike na islam i da uvode pravo prve bračne noći, sjetili su me da bi bilo dobro da se paranoja koja je zahvatila Vječitog klinički ispita. Možda bi se bolest nazvala njegovim imenom.

Članak od 23.02.2011. pod naslovom 'Pucaju u mrtva tijela duše prodane' u kojem opisuje razgovor s jednim „tvrdim muslimanom“ kojeg je navodno tada nedavno imao, a za kojeg se “iz aviona“ vidi da je izmišljen, nasmijao me je do suza.

Mjesec i pol poslije toga, Vječiti finim i uljudnim tonom poručuje međunarodnim i bosanskim zvaničnicima: Prihvatite nas ovakve kakvi jesmo ili odjebite od nas!!!“, dok 08.04. piše tekst pod naslovom: „I Ramci participiraju u izdajničkoj Federalnoj vlasti“.

U nedjelju, 15.05.2011., pretpostavljam da je Vječiti opet poslao članak uredništvu portala na kojem je sve ovo godinama objavljivao. Članak je govorio o dolasku dopredsjednika Federacije BiH Svetozara Pudarića u Ramu, u kojem je Vječiti u svojoj mašti iskonstruirao interesantne urotničke priče u kojima su glavne uloge njegov idol Zlatko Lagumdžija i domaći “izdajnici“, navodeći primjer porodice Šarčević. Pretpostavljam da ga je urednik tog portala odbio, jer bi to bilo previše čak i za taj portal, pa je Vječiti svoj članak poslao na Poskok.info. I tu nam se Vječiti nesvjesno i nenamjerno otkrio. Članak je objavljen pod imenom i prezimenom i možete ga vidjeti OVDJE. Ivane Filipoviću, želimo ti sretan kraj kolumnističke karijere, kraj tvojeg sna da možeš do mile volje vrijeđati one koji ti nisu po volji i huškati druge na njih a da nitko ne zna da si to ti. Drago nam je da smo konačno svi nedvosmisleno saznali tko se krije iza pseudonima Vječiti optimist. Drago nam je da je to također netko nebitan. Ipak, molimo te obećaj da ćeš pisati još koji put i zabaviti nas svojim „analizama“ i prostim rečenicama (u oba smisla riječi 'prost'). Tvoji dugogodišnji obožavaoci!