_________________________________________


APEL  MEĐUNARODNOJ  JAVNOSTI

 

Potpisnici ovog apela obraćaju se  ambasadama prijateljskih zemalja sa molbom da vlade i javnost svojih zemalja upoznaju sa činjenicom da je u Srbiji u toku dramatična kulturna involucija koja će imati dalekosežne negativne posledice po društveno biće i društvenu svest Srbije i po njene odnose sa međunarodnom zajednicom, a posebno sa državama u regionu.


Već više od dvadeset godina u Srbiji se  sprovodi zvanična moralna i politička rehabilitacija kvislinškog četničkog pokreta, a završni čin tog procesa treba uskoro da se dogodi sudskom rehabilitacijom vođe tog pokreta Draže Mihajlovića koji je zbog saradnje sa okupatorom tokom drugog svetskog rata osuđen na smrt i streljan jula 1946 godine.


Politički program četničkog pokreta bio je stvaranje etnički homogene države srpskog naroda – Velike Srbije i eliminacija „nelojalnih“ nacionalnih manjina i naroda, a u partizanskom pokretu video je glavnu prepreku za ostvarivanje tih ciljeva. Iz toga je logično proizašla tesna vojna saradnja sa okupacionim snagama, iako je pokret deklarativno osnovan radi borbe protiv okupatora. Sam Draža Mihajlović je 1943 godine to ovako definisao: „Moji neprijatelji su partizani, ustaše, muslimani i Hrvati. Kada se s njima budem obračunao, onda ću krenuti protiv Italijana i Nemaca“.


Iz ovakvog opredeljenja proizašli su mnogobrojni četnički zločini protiv civilnog stanovništva, naročito u Sandžaku protiv Bošnjaka, što je imalo sva obeležja genocida. Ali, iste zločine četnici su činili i u čitavoj Srbiji prema civilnom stanovništvu za koje su sumnjali da pomaže partizane, kao što je to bilo u selu Vranić kod Beograda gde su četnici u noći 20 decembra 1943 godine zaklali 67 meštana, od staraca i žena do dece u kolevci.


Kraljevska vlada u Londonu uspevala je do 1943 godine da drži u zabludi saveznike da se četnici Draže Mihajlovića bore protiv fašizma, ali su saveznici došli do istine preko svojih misija pri Vrhovnom štabu Narodnooslobodilačke vojske. Za ovaj obrt današnji sledbenici četnika optužuju „druga“ Čerčila pripisujući mu da je bio komunista.


Suočen sa neoborivim dokazima, kralj Petar je septembra 1944. pozvao četnike da se stave pod komandu maršala Tita i pridruže Narodnooslobodilačkoj vojsci kao jedinom pokretu protiv fašizma. Jedan deo četnika je poslušao tu naredbu, najveći deo se povukao zajedno sa nemačkim snagama, dok se Draža Mihajlović sa grupom saradnika odmetnuo u planine, kako bi nastavio borbu protiv nove Jugoslavije proizašle iz antifašističke borbe.


Suđenje Draži Mihajloviću bilo je međunarodna obaveza Jugoslavije u skladu sa Sporazumom o osnivanju Međunarodnog vojnog suda i sa rezolucijom Generalne skupštine Ujedinjenih nacija broj XXXIX o kažnjavanju ratnih zločinaca. Suđenje je bilo javno, pratio ga je veliki broj domaćih i stranih novinara, a Draža Mihajlović je osuđen na smrt zbog istih onih dela zbog kojih su na smrt osuđeni i maršal Peten u Francuskoj, Musert u Holandiji, Kvisling u Norveškoj i drugi kolaboracionisti fašizma: zbog izdaje otadžbine, saradnje sa okupatorom i zločina koje su počinile snage pod njegovom komandom.


Politička i intelektualna elita Srbije, pod izgovorom da je neophodno raščistiti sa komunističkim nasleđem, da to zahteva Rezolucija Parlamentarne skupštine Saveta Evrope broj 1481, te da Srbija ne može postati član Evropske unije dok ne rehabilituje Dražu Mihajlovća, započela je sistematsku rehabilitaciju četničkog pokreta i njegovog političkog programa o stvaranju Velike Srbije, što je rezultiralo ratovima u Hrvatskoj i Bosni 1991-95. Ratni zločini koji su pritom počinjeni, a naročito genocidni pokolj Bošnjaka u Srebrenici, verna su kopija zločina četnika tokom drugog svetskog rata, a svi haški optuženici i osuđenici, kao što su Biljana Plavšić, Krajišnik, Karadžić, Šešelj i drugi sa ponosom su se izjašnjavali kao sledbenici Draže Mihajlovića i četničkog pokreta.


Ostajući dosledno na toj ideološkoj matrici politička klasa Srbije krenula je putem zakonske i sudske rehabilitacije četništva i Draže Mihajlovića. Najpre je 2006. donet zakon o izjednačavanju prava četnika i partizana, čime su četnici proglašeni za antifašističke borce, a zatim je 201.1 donet novi zakon o rehabilitaciji kojim se predviđa rehabilitacija svih onih koji su posle Drugog svetskog rata osuđeni iz „političkih, verskih, nacionalnih ili ideoloških“ razloga, bez obzira da li su počinili neko krivično delo ili ne. Za rehabilitovane se predviđaju i značajne novčane naknade u vidu rehabilitacionog obeštećenja, povećanja penzija i sl.


Sada je na redu sudska rehabilitacija Draže Mihajlovića, a postupak o tome vodi se pred Višim sudom u Beogradu.


Još opasnije od same pravne rehabilitacije četništva jeste stvaranje euforične četničke atmosfere u društvu, relativizovanje pojmova fašizma i antifašizma, porast animoziteta prema pripadnicima drugih naroda, skandiranje Draži Mihajloviću na sportskim priredbama, osnivanje raznih ekstremno-desničarskih organizacija, negiranje genocida u Srebrenici i ratnih zločina u ratovima 1991-95, kao i negiranje bilo kakve odgovornosti Srbije za te ratove. Dok je Narodnooslobodilačka borba potpuno izbrisana iz kolektivnog sećanja, dotle je Srbija prepuna četničke ikonografije, komemoracija, spomenika, pesama, knjiga, filmova, što govori o tome da politička klasa želi da, planski i sistematski, izvrši indoktrinaciju masa četničkom ideologijom.


Državna televizija RTS sprema seriju od 15 epizoda o četničkom pokretu sa ciljem da epohalnu borbu protiv fašizma prikaže kao besmislen i nepotreban „bratoubilački rat“ kada je „Srbin udario na Srbina“. Poruka toga biće da treba ostvariti opštenarodno jedinstvo radi suprotstavljanja neprijateljima srpskog naroda. A pre nekoliko dana, na komemoraciji Draži Mihajloviću u hramu Svetog Save u Beogradu, Biljana Plavšić, osuđena za ratne zločine u Bosni, izjavila je da se Draži Mihajloviću „uvek divila i sledila njegov put ka odbrani srpstva“. Versku službu služilo je sedam sveštenika Srpske pravoslavne crkve a glavni među njima, citirajući haškog optuženika Šešelja, poručio je Zapadu:
„Okupili smo se ovde da odamo počast velikom sinu Srbije. Braćo i sestre, u poslednjih dvadeset godina svedoci smo harange koja se vodi protiv srpskog naroda od strane Zapada. Ali, što bi im rekao jedan naš heroj koji je u Hagu ‘vi ste belosvetski ološ i niste normalni’.“


Nema sumnje da je ovo osnovna poruka koju politička klasa Srbije želi da uputi rehabilitacijom četništva i Draže Mihajlovića, usmeravajući time srpsko društvo na put ksenofobije, autizma, netolerancije i nepriznavanja opšteprihvaćenih normi međunarodnog prava.


Potpisnici ovog apela dižu svoj glas protiv toga ne samo u ime istorijske istine, već pre svega u ime budućnosti Srbije i srpskog naroda.


Beograd, 29. avgust  2012.
Savez antifašista Srbije                                Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji
Žene u crnom                                               Komitet pravnika za ljudska prava
Savez antifašista Vojvodine                          Inicijativa mladih za ljudska prava
Antifašistička akcija Novi Sad                       Centar za kulturnu dekontaminaciju
Građanske inicijative                                   Fond „Biljana Kovačević Vučo“
Grupa „Spomenik“                                       Beogradski centar za ljudska prava
Centar za praktičnu politiku                        Nezavisno društvo novinara Vojvodine
Kopredsednik Koordinacionog odbora IV        Centar za evroatlantske studije
Vojvođanske konvencije Živan
Berisavljević

*Apel objavljen na autonomija.info