Genocid protiv Armenaca bio je u punom jeku. Premlaćivani su, strijeljani, pljačkani. Većina armenskog stanovništva jednostavno je protjerana u sirijsku pustinju, bez hrane i vode i tamo prepuštena smrti. Milijun i po Armenaca, muškaraca, staraca, žena i djece postalo je žrtvom krvološtva turskih vojnika.

Franz i Alma Werfel putovali su 1929. preko Kaira i Jeruzalema prema Damasku. U Damasku su vidjeli nebrojeno mnoštvo djece bez roditelja, koja su između ostaloga služila radeći u pomoćnim radovima u tkaonicama tepiha. Tako su Werfelovi saznali o armenskom genocidu, od armenske siročadi čiji su roditelji pobijeni. Iste godine Franz Werfel započinje s istraživanjima za veliki roman „Četrdeset dana Musa Dagha“.

Prekrasnim, jasnim i jednostavnim jezikom Franz Werfel opisuje herojski ustanak Armenaca na Musah Daghu protiv Turaka. On opisuje kako dolazi do genocida, s jednim gotovo dosadnim nalogom ministra unutrašnjih poslova Talaata Beya i podrškom ministra rata Envera Pashe, koji je prema dojmovima Johannesa Lepsiusa imao ponašanje pubertetlije. Johannes Lepsius je uzalud kao poslanik saveznog Njemačkog Carstva pokušavao isposlovati milost i odgodu postupka za Armence, nije ga se poslušalo. Ovaj nalog, nekoliko kratkih rečenica ministra unutrašnjih poslova pronašlo je svoj put kroz institucije sve do primitivnih seoskih žandara, koji su s krajnjom primitivnošću, jalom i pohlepom postupali protiv armenskog stanovništva, ubijali su, silovali, ponižavali i pljačkali, uvijek s opravdanjem naloga odozgo.

To je možda i ono što nas u Werfelovoj knjizi najviše potresa i šokira, opisivanje logičnog, jednostavnog provođenja jednog genocida nad jednim miroljubivim narodom. Tako kristalno jasno, kao da je već pred očima imao tmurnu budućnost Židova u Njemačkoj, sve do njihovog uništenja, mehanizme je već jasno prepoznao.

Zavist, zloba, manjkavo obrazovanje, pohlepa i podlost suučesnici su i pomagači moćnika u salonima raskošne prijestolnice Istanbula, i ne samo njih.

„Četrdeset dana Musah Dagha“ Franza Werfela jedna je debela knjiga, ali zahvaljujući predivnom, jednostavnom Werfelovom jeziku dade se sama od sebe čitati. Ove godine je jedna dobra godina za čitati ili ponovno čitati ovu knjigu, genocid nad Armencima desio se prije stotinu godina i do dan danas se negira od strane Turske.

fischundfleisch.com/blogs

S njemačkog preveo Marijan Oršolić