Čistka u Bosni Srebrenoj: obračun Katoličke crkve s nepodobnim franjevcima
U pozadini brojnih političkih događanja koja unazad nekoliko mjeseci potresaju BiH unutar crkvenih krugova, u ovom slučaju onih katoličkih, odvijaju se, kako sada stvari stoje, neki novi procesi i razračunavanja. Slučaj koji je posljednjih dana došao u fokus javnosti i koji je otvorio brojna pitanja koji se tiču Provincije Bosne Srebrene, ali i ne samo nje, jeste odluka o smjeni fra Drage Bojića sa mjesta glavnog urednika lista Svjetla riječi.
| Piše: Đorđe Krajišnik | BH Dani, br. 837, 28.6.2013. |
Bojić, koji je od ljeta 2012. godine na čelu ovog lista, smijenjen je sa mjesta glavnog urednika, kako saznajemo, najprije zbog političke nepoćudnosti. Tačnije, neslaganja sa zvaničnom “politikom” Provincije Bosne Srebrene i nekih novih zaokreta koje ova Provincija na čelu sa provincijalom Lovrom Gavranom pravi, prije svega, u pitanju pogleda položaja Hrvata u BiH.
Duhovnjaštvo i teologija
Povod za smjenu fra Drage Bojića, tačnije kao osnovni razlog zamjeranja, navodi se intervju koji je ovaj profesor sa Franjevačke teologije u Sarajevu i doktor komunikologije dao za portal Prometej polovinom aprila. U spornom intervju koji je bio usmjeren, prije svega, na koncept Svjetla riječi Bojić se kritički osvrnuo na hercegovačke franjevce isnoseći stav da su neki od njih otvoreno podržavali hercegbosansku politiku, a da se nitko od njih, pri tome, nikada nije ogradio od te politike i zla koje je iz nje proizišlo.
Takođe, donedavni urednik Svjetla riječi dotakao se i teme “duhovnjaštva i teologije” Međugorja koja, kako je istakao, manipulira s Blaženom Djevicom Marijom i šteti njezinom teološkom kršćanskom i katoličkom shvaćanju.
Na stavove koje je Drago Bojić iznio u spornom intervju reagovao je potom hercegovački provincijal fra Miljenko Šteko. On, u pismu upućenom Upravi Provincije Bosne Srebrene i provincijalu Lovri Gavranu, zahtijeva da na dijelove Bojićeva intervjua, očito one koji nisu po volji hercegovačkoj provinciji, bosanski provincijal reaguje sankcijama. Uz to, u pismu je kako nezvanično saznajemo, zatražena i Bojićeva smjena, a Provinciji je preporučeno da postupi po svojim ovlastima, te je još istaknuto da hercegovački franjevci očekuju ispriku za “ove javno iznesene, ničim dokazane, klevetničke riječi. O ovim mučnim i teškim klevetama prema našoj Provinciji morat ćemo upoznati i Upravu našega Reda. A Vas najusrdnije molimo da nas u budućnosti zaštitite od ovakvih nemilih objeda koji urušavaju naše mukom, dobrohotnošću i bratskom ljubavlju izgrađivane stoljetne odnose.”
Nakon reakcije hercegovačkog provincijala Drago Bojić je ekspresno, dekretom Uprave, smijenjen sa mjesta glavnog urednika Svjetla riječi, iako je kako saznajemo, u više razgovora i pisama pojasnio svoje stavove. Cijela stvar se potom, nakon reakcije uvrijeđene hercegovačke provincije, prebacila na internu razinu Provincije Bosne Srebrene. Od tada se, kako tvrde izvori Dana, u više razgovora i pisama od Bojića tražilo da se odrekne svojih stavova i uputi izvinjenje hercegovačkim franjevcima.
Do sada, bar ne javno, fra Drago Bojić se nije odrekao svojih stavova, niti je od njih odustao. Međutim, kako tvrde naši izvori Provincija Bosna Srebrena je nakon što je izvršila smjenu odustala od prvobitnog povoda te se, kako saznajemo, prešlo na iznuđivanje redovničke poslušnosti prema načelu izvršavanja odluke/dekreta kao stvarnoga razloga smjene urednika. To potvrđuje i izjava samog provincijala fra Lovre Gavrana, koji kaže: “Dakle, povod za našu reakciju jest bilo pismo hercegovačkog provincijala, ali hercegovački provincijal nije smijenio fra Dragu, niti je fra Drago smijenjen zbog hercegovačkog provincijala, pa ni zbog samog pisanja na portalu www.prometej.ba.”
Fra Lovro Gavran
Vrh ledenog brijega
Iz ovoga postaje jasnije da je intervju koji je Drago Bojić dao za portal Prometej samo vrh ledenog brijega, te jedan od načina obračuna sa neistomišljenicima unutar Provincije Bosne Srebrene. Bojić se ovdje poziva na bezuslovnu poslušnost, na odustajanje na pravo da ima vlastiti stav neovisan od zvaničnog stava Provincije, te je zbog tog oglušenja, zbog svoje disonantnosti, kažnjen. U konačnici, to znači da niko kao pojedinac unutar Provincije nema pravo da kritikuje i ukazuje na sve manjkavosti ratne i postratne politike hercegovačkih franjevaca, te da u tom sistemu postoje oni koji su nedodirljivi.
Sada mu, Bojiću, prema saznanjima Dana, prijeti izmještanje u Busovaču na mjesto kapelana. Što nedvojbeno svjedoči o namjeri viših instanci Provincije da jednog od najobrazovanijih franjevaca samo zbog njegove nepoćudnosti i neslaganja sa zvaničnim stavovima kako Provincije Bosna Srebrena, tako i Hercegovačke provincije, u potpunosti degradira i povuče sa pozicije na kojoj je bio nepodoban.
No, kao jedini “grijeh” fra Drage Bojića iz svega ovoga kristališe se činjenica da je kao glavni urednik Svjetla riječi nastavio sa kritikovanjem pogrešnih politika među Hrvatima. Što se može vidjeti kroz svaki broj Svjetla riječi u kojem je na ovaj ili na onaj način kritikovana prevladavajuća politika među Hrvatima u BiH, HDZ-ovska politika i svemu onome što je oličeno u Herceg-Bosni.
Fra Drago Bojić
Takođe, Svjetlo riječi se radikalno obračunava sa banalizacijom religije, sa nacionalističkom ideologijom, sa totalitarizmima svih vrsta, pa i crkvenim totalitarizmom. To se, ovakvi stavovi, naravno nije svidjelo vlasnicima Svjetla riječi. A vlasnik je Provincija Bosna Srebrena. Onda su iz vrha Provincije, kako smo obaviješteni, pokušali na bilo koji način da oslabe Svjetlo riječi. Jedan od prvih koraka je bio taj da je na mjesto glavnog ravnatelja Svjetla riječi postavljen fra Janko Ćuro, čovjek koji, kako tvrdi naš izvor, ne da nije naklonjen ovom listu, nego je apsolutno protiv Svjetla riječi.
Međutim, kada to nije uspjelo Provincija je odlučila da direktno sruši Dragu Bojića, a tim mjerama nije pogođen samo fra Drago Bojić, već i mnogi drugi vrhu provincije nepoćudni fratri. Što još jednom jasno ukazuje da je slučaj Svjetlo riječi samo vrh ledenog brijega i jedini do sada u javnost izašao slučaj o proganjanjima neposlušnih fratara.
U konačnici, kako Dani saznaju od svojih izvora, ovdje se radi o promjenama osnovnog kursa koji su bosanski franjevci držali. O napuštanju onoga koncepta koji je vodstvo bosanskih franjevaca uglavnom njegovalo, pogotovo kroz mandate posljednjih triju provincijala fra Luke Markešića, Petra Anđelovića i Mije Džolana. A do ozbiljnog zaokreta, pa čak i političkog, kada je u pitanju Provincija Bosna Srebrena došlo je 2009. godine kada je na čelo Provincije izabran fra Lovro Gavran.
__________________________________
Franjo Šarčević, urednik portala Prometej - Malo je tu onoga Boga u kojeg želim da vjerujem
"Iako nisam franjevac niti sam na neki drugi način dio crkvenih struktura, kao poštovatelja bosanskih franjevaca i nekoga ko je odgojen na temeljima bosanskog franjevaštva ožalostila me je odluka Uprave Franjevačke provincije Bosne Srebrene na čelu s provincijalom fra Lovrom Gavranom o kažnjavanju fra Drage Bojića, zbog (kako kažu!) izrečenih stavova u intervjuu koji sam s njim radio u aprilu ove godine. Ožalostila me je zbog ličnih simpatija koje imam prema fra Dragi, kao čovjeku-uzoru i prijatelju, ali i zbog toga što pokazuje da je Bosna Srebrena pod aktuelnim vodstvom skrenula sa svoga ’istorijskoga puta’, od onih ideala zbog kojih se (s pravom!) smatrala jednom od najčasnijih i najponosnijih institucija u našoj zemlji.
Međutim, ta me odluka nije iznenadila, imajući u vidu genezu i pozadinu cijeloga problema, te karakter aktuelnog vodstva na čelu s provincijalom Gavranom. Ono je dezorijentirano i nesvjesno vlastitih mogućnosti i posljedica vlastitih čina, potpuno je zatvoreno za slobodno mišljenje (ili neprijateljsko prema njemu!), pa se pozabavilo ’lovom na vještice’, tj. na one koji svojim mišljenjem i djelovanjem odudaraju od njihovog koncepta kojeg s pravom možemo nazvati totalitarnim. Malo je tu onoga Boga u kojeg želim da vjerujem, a koji je Ljubav i Sloboda."
__________________________________
Fra Luka Markešić - Nepravedno kažnjavanje
"Naglom i nepromišljenom smjenom fra Drage Bojića kao glavnog urednika dovodi se u pitanje ne samo duh, kvaliteta i cilj lista naše zajednice, nego, volio bih da se prevarim, i sam opstanak. Zato sam iznenađen i žalostan fra Draginim nepravednim kažnjavanjem.
Što se tiče krivice hercegovačkih franjevaca, fra Drago dobro razlikuje dio od cjeline zajednice, i hrabro ukazuje na sudioništva mnogih, ne samo privatno nego i službeno, tajno i javno, u slučaju Herceg-Bosne, zajednice i republike, koji je doživio, iako još nepravosnažno, također presudu Haaga kao najmjerodavnije suvremene pravne institucije za istinu o prošlom ratu u BiH. Pa, i bez obzira na konačnu presudu glavnim izvršiteljima zločina za koje su optuženi Tuđman, Šušak, Boban i šestorica optuženih na čelu s Prlićem, istina o zločinima koji su učinjeni i njihova krivica za te zločine ostaje i odgovorni trebaju odgovarati za te zločine koji nikada ne zastarjevaju.
Hercegovački franjevci mogu opravdano biti zabrinuti za konačnu presudu Haaga i zbog samih sebe, bilo kao pojedinci i zajednica, pa neka to sami ispitaju, koliko su surađivali s onima koji su planirali i izvodili projekt Herceg-Bosne, direktno ili indirektno stalnim glasanjem za njih, sa svojim kriminalnim posljedicama podjele BiH, etničkog čišćenja, logora, progonstava i drugih zločina te ratno-političke tvorevine, kako vjerno opisuje Haški sud.
To nije nikom nepoznato tko voli i traži istinu. O tome svjedoče također javno i spomenici pred njihovim crkvama, a ponegdje i u crkvama, te na trgovima gradova podignutih optuženim za sve te izvršene zločine, kojima se i danas klanjaju. Čini mi se da jednim dijelom strah od otkrivanja istine o sukrivnji u tim zločinima je upravo potakao opravdano provincijala fra Miljenka Šteku, da pod njihovim pritiskom piše zapovjedničko pismo fra Lovri Gavranu, da ih spašava od prijetećih proroka u intervjuu fra Drage Bojića."
_________________________________________________