U nedavnom intervjuu za televiziju B92 srbijanski premijer Aleksandar Vučić upitan o Bosni i potrebi njezinog redefiniranja progovara o nezadovoljnim Hrvatima i njihovom vođi Draganu Čoviću. On, poput kakvog glasnogovornika, doslovno kaže: „Hrvati su nezadovoljni, ali njihovo novo rukovodstvo koje vodi Dragan Čović traži veću slobodu, veću samostalnost za ono što oni nazivaju Herceg-Bosnom, dakle za zapadni deo Hercegovine, a manje govoreći o onom delu gde Hrvati žive u velikom broju, dakle Žepče, Busovača, Vitez, Kiseljak, Kreševo i Vareš, do Bugojna. Više govore o svemu što ide od Prozora dolinom Neretve pa zapadno.“

Aleksandar Vučić ovom izjavom dao je svoj doprinos razbijanju sulude iluzije kod Hrvata srednje Bosne da će svoju sreću pronaći u pašaluku Dragana Čovića. Vučiću je jasno da Čović svoj pašaluk želi isključivo u zapadnoj Hercegovini te da ga Hrvati središnje Bosne i Posavine ni najmanje ne zanimaju. Republika Srpska, osim toga, ostaje nedodirljiva i čista.

Hercegbosansku politiku koju provodi HDZ BiH, posebno njezin dio koji se tiče odnosa prema Hrvatima u srednjoj Bosni i Posavini, možda ne bi trebalo više uopće komentariti. Ponavljamo se, a malo tko i čuje. Do sada je puno pisano o tome, a i same činjenice sve govore. Unutar te i takve politike skoncentirane oko HDZ-a, politički predstavnci iz ovih područja su obične marionite, slijepi poslušnici Dragana Čovića koji je direktni nastavljač politike dijeljenja BiH, politike Miloševića i Tuđmana, Šuška i Bobana. O 'plodovima' te politke u ratu i poslije rata suvišno je trošiti riječi. Međutim, iako strašno, ali sasvim realno, za očekivati je da će Hrvate i na prostoru srednje Bosne dovesti do polaganog egzodusa, kao što je to učinila s Hrvatima u Posavini provodeći politiku tzv. 'humanog preseljenja'.

Uzalud su mnogi analitičari i poznavatelji stvarnih prilika od rata pa sve do sada upozoravali Hrvate u Bosni da ne pristaju na pogubni hercegbosanski koncept teritorijalnog preustroja BiH na temelju etničkog ključa, da su ustvari izmanipulirani i unesrećeni. Takvi su redovito proglašavani izdajnicima od HDZ-ove perverzne politike i njihovih sluganskih medija i 'analitičara', a nažalost i velikog dijela zaslijepljenih i kompromitiranih klerika.

Zanimljivo je da Aleksandar Vučić, u ljubavi prema Republici Srpskoj, a u proklamiranom poštivanju Bosne i Hercegovine, naglašava obvezu i potrebu dijaloga s Bošnjacima. Čini se kako je nepotrebno da razgovara s Hrvatima, s njima je već sve dogovoreno.

Vučić o Čovićevoj politici, od 23. do 25. minute.

Redakcija Prometeja