U novoj kolumni za Večernji list Branimir Pofuk – jedan od najboljih hrvatskih kolumnista – piše o slučaju Ivana Đakića, mladog HDZ-ovca i sina HDZ-ovog zastupnika Josipa Đakića. On je, naime, na svom Facebooku na Božić 7. siječnja objavio sliku ustaše koji u ruci drži odrezanu glavu „čestitajući“ na taj način “srbićima“ Božić.

Nakon reakcija iz javnosti i politike, mladi Đakić je istupio iz HDZ-a i “ispričao“ se „svima koje je uvrijedio“, kao da postoji netko normalan koga to nije uvrijedilo. No, „kako god bilo, to nije bila najveća neugodnost i bruka koju je netko iz redova samog HDZ-a ovih dana priuštio svojoj najvećoj hrvatskoj stranci“, piše Pofuk.

„Mnogo teži udarac došao je iz Banje Luke s dolaskom i sudjelovanjem predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića na proslavi “Dana Republike Srpske“, kojim se, protuustavno i izazivački, izravno slavi naslijeđe oca i glavnog tvorca tog državnog entiteta ratnog zločinca Radovana Karadžića. U toj svečanoj prigodi koju je, predstavljen kao “izaslanik hrvatskog naroda“, uveličao Dragan Čović, posmrtno je dodijeljeno veliko odlikovanje Slavku Lisici, svojedobno desnoj ratničkoj ruci Ratka Mladića. Ako ste se našli uvrijeđeni tom Čovićem gestom, osobito oni koji i danas trpe i žive s posljedicama akcija pred hrvatskim sudom osuđenog ratnog zločinca Slavka Lisice, za to nije kriv Čović, nego, kako je to objasnila njegova zamjenica Borjana Krišto, “sarajevska politička i medijska mašinerija“. I sam Čović je napisao: “Zaustavimo zlonamjernu i štetnu propagandu, medijska podmetanja i dezinformiranje. Okrenimo se jedni drugima i gradimo odnose povjerenja... STOP MRŽNJI!!!!“

I Čovićev recept za pomirenje logičan je nastavak jedne te iste politike i klime, ma koliko se u Zagrebu odjednom isticala samostalnost HDZ-a BiH. Čović je zapravo, svjesno ili nesvjesno, učinio veliki iskorak prema pomirenju i međusobnom uvažavanju posvađanih „hrvatića“ i „srbića“ svojim ponašanjem predloživši da napokon priznamo da su i njihovi, a ne samo naši ratni zločinci – heroji.

Nije lako Andreju Plenkovića, HDZ možda dlaku mijenja, ali vlastite sinove malo teže.“

Cijeli tekst u Večernjem listu