Ne postoji metafizički konstrukt koji može ubijediti da je opstojnost jednog naroda determinirana zločinom u njegovo ime, osim ako i sami niste zločinac pa shodno tome i ne možete imati racionalan sud o razmjerama vlastitog zločinstva, kojemu nastojite dati drugi smisao, ili kao što rekoh na početku okrenuti njegovu monstruoznu sadržinu u vlastitu korist.

Ne može heceg-bosanski Himler, Valentin Ćorić, haški osuđenik i konstruktor logora, zbog kojih je osuđen na šesnaest godina zatvora, uz pomoć političkih propaliteta i izvještačenog sentimenta „nacionalne ugroženosti“, počinjene zločine koji čine suštinu postojanja zločinačke paradržave, koju je Vašingtonskim sporazumom abortirao i sam Franjo Tuđman, danas, te zločine i zločinačku paradržavu donijeti u novom ruhu, ma koliko se on i njemu pridruženi trudili i u kakve ćefine tog mrtvaca zamotavali. Herceg-Bosna je mrtva već dvadeset i dvije godine. Ubila ju je vlastita smrt koju je sijala oko sebe. Samoubistvo počinjeno od zločinačke ruke!

Današnja misa zadušnica tijelu kojeg nema i paradržavi koje nema, nije ni mogla biti ništa drugo do obred duhu zločina, jer ostala je još samo ideja u svojoj naivnoj nadi da u jednom vremenu koje je ipak umnoge drugačije od onoga kada je paradržava i fizički postojala - ostala je dakle još jedino ideja i san o njenoj materijalizaciji, obična vjera u reinkarnaciju koja neće doći.

Danas se moglo čuti da bez Hrvata i Herceg-Bosne ne bi bilo Bosne i Hercegovine. Tačno je da bez Hrvata ne bi bilo, nema, i neće biti Bosne i Hercegovine, ali bi je itekako bilo, ima je i biće bez Herceg-Bosne. Obrnuto od toga, Bosne i Hercegovine nema ukoliko istovremeno ima i Herceg-Bosne, Republike Srpske i neke preostajuće „džamahirijice“. Zna to cijeli demokratski i civilizirani svijet koji još uvijek, što je dobro, ne može da prihvati da je etnogetoizirajući koncept ono što ovdje, danas, pa ako hoćete i u Evropi, jer Evropa makar geografski jesmo, treba inaugurirati kao rješenje. Znaju to i u Evropskoj uniji jer ne može Evropska unija koja je utemeljena na principima koji su potpuno suprotni etničkoj homogenizaciji i zatvaranju, i kojih se još uvijek na svu sreću drži, unatoč velikim izazovima i rastom desničarskog populizma - ne može EU prihvatiti ono što negira i samo njenu suštinu, te uvući u sebe upravo onaj koncept koji bi bio klica razdora nje same.

Takav koncept pod krinkom navodne federalizacije ipak se nastoji proturiti kao rješenje. Duh Herceg-Bosne je sebi umislio da se može ogrnuti plaštom demokratičnosti. Međutim kada se god pogleda malo bolje šta se krije ispod federalističkog ogrtača ne može a da se ne primijeti da to ispod njega gmiže golotinja premrtve paradržave koja obično sama sebe razotkriva. Teško da će Dragan Čović čija lokomotiva evropskih integracija za sobom vuče vagon težak 111 godina haških presuda, ubijediti evropske partnere, da između propale paradržave i one koju nastoji reinkarnirati federalizacijom, stoji stanovita razlika u suštini.

Ipak možda bi svima onima koji rade u tome cilju trebalo i čestitati na naporima jer evociranje uspomena na ono što je pred međunarodnim sudovima proglašeno kao zločinačko odista je korak ka reinkarnaciji i materijalizaciji ideje Herceg-Bosne. Čestitamo! Na najboljem ste putu da ideju materijalizirate. To je potvrdio danas i šef delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini Lars Gunnar-Wigemark kada je rekao: „Negiranje i pokušaj da se promjene nesporne činjenice koje su utvrđene pred najvišim međunarodnim pravosudnim institucijama neće pomoći procesu integracija i mogu ga samo osporiti. Svaki pokušaj obilježavanja oživljavanja zločina ne pomaže. Uvrjedljivo je dodjeljivanje nagrada osuđenim zločincima, ili slavljenje događaja koji se vežu za počinjene zločine, i samo se može osuditi".

Postavljam pitanje, ima li boljeg načina da se delegitimizira etnonacionalistički koncept federalizacije od onog načina na koji je danas obilježena godišnjica formiranja zločinačke paradržave tzv. Herceg-Bosne, da se zločini i zločinačka paradržava prikažu kao naputak za rješenje? Nema boljeg načina. Stoga podržavam! Podržavam tu skupinu idiota koji vjeruju da je dvadeset i dvije godine poslije Drugog svjetskog rata bilo moguće restaurirati Treći Rajh, koji vjeruju da je Hajnrih Himler, šezdeset i sedme godine prošlog stoljeća (da je tada bio živ) mogao bez problema usred Berlina održati promociju svoje knjige, u prisustvu tadašnjeg državnog vrha, na kojoj bi govorio šta je sve učinio za napaćeni i ugroženi njemački narod.

Neka udruženje građana, tzv. Herceg-Bosna, i dalje nastavi baštiniti svoju zločinačku tradiciju. To će im ogromna moralno-politička preimućstva u očima Evrope i demokratskog svijeta donijeti. Siguran sam da će Lars Gunnar-Wigemark sa jednom dozom, rekao bih, dirnutosti, izvjestiti Evropski parlament na kakvim historijskim temeljima i „demokratskim“ tradicijama „treći entitet“ (kao cilj federalizacije) salijeva svoju mrtvu ploču. Evo ustajem i nazdravljam. Tri puta bravo. Bravo! Bravo! Bravo kreteni!

Do tada, neka Dragan Čović pošalje jednu izvidnicu u Sarajevo da ispita stanje federalnog budžeta, i neka uz njih u pohod krene jedan kontigent muzičara jer iz zajedničke sise valja izmusti stotinu miliona za Klinički centar, tristo miliona za Aluminij, 200 milona za Elektroprivredu HZ HB i 500 miliona za Soko. Ako i ne mogne baš toliko, ništa za to. Udruženje izviđača tzv. Herceg-Bosna može se posvetiti farbanju brda i vješanju zastava. Važno je da je duh živ.

Autor: Nihad Hebibović

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje ali ne nužno i stavove portala

Tekst prenosimo s portala vijesti.ba