izjavio je:

 


Kačavendu je na mjesto vladike postavila državna bezbjednost bivše SFRJ, jer su ga imali u šaci. Homoseksualnost je tada bila kažnjivo krivično djelo, te su ga na taj način ucijenili da radi za njih. Dakle, njegov posao je bio da cinkari svoje svećenike i obezbjeđuje im mjesta u zatvorskim ćelijama, ali i vjernike koji su eventualno njemu ispovjedili nešto što se kosi sa tadašnjim zakonima. Vasilije je tada bio u ljubavnoj vezi sa Ž. Đ. iz Tuzle. Puno ime njegovog ljubavnika nikada nismo spomenuli iz razloga što je, za razliku od Kačavende, ostao u Tuzli i poginuo u redovima Armije BiH, vjerovatno od metka ili granate koje je posvetio vladika. Ali, ipak je interesantna činjenica da Kačavenda i danas kada dođe u Tuzlu ode na njegov grob i zapali svijeću. Došla je famozna demokratija i Vasilije je tu vidjeo svoju šansu. Vrlo opušten, doveo je sebe u stanje u kojem je danas. (...) Psiholozi takođe tvrde da svako sputavanje svoje osobnosti dovodi do frustracija. Tako je Kačavenda godinama morao skrivati svoje seksualne fantazije i onda naglo dolazi u stanje kada sve odjednom može ispoljiti. Tako isfrusturiran činio je i poticao zločine. Zamislite da ste 40 godina zatvoreni i imate mogućnost samo da maštate o zgodnim plavušama, i onda vas puste među 1000 plavuša i kaži vam da možete raditi šta hoćete. Tako je Kačavenda od običnog homoseksualca izrastao u sadističkog razvratnika i pedofila. Bijesan pas pušten sa lanca.


vladika Kacavenda

Kačavenda na proslavi 15 godina Međureligijskog vijeća u BiH (Prometej.ba, 14.11.2012.)