Riječ je o zbirci šesnaest Sederovih slika iz Galerije Franjevačkog samostana u Rami koja, po riječima Mirka Jozića, profesora na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i vrsnog poznavatelja umjetničkog opusa Đure Sedera, sadrži nekoliko vrhunskih djela kao što su: Uskrsnuće (1985), Isus s narodom (1990), Pad (1990), Raspeće (1990), Prorok (1996), Autoportret (1997), Na Patmosu (2001).

Đuro Seder s Bosnom je povezan višestrukim vezama, a osobito su velike i važne one nastale iz suradnje s bosanskim franjevcima što je rezultiralo brojnim umjetničkim djelima u franjevačkim crkvama, samostanima i kućama. I kvantitetom i kvalitetom svojih likovnih ostvarenja u protekla četiri desetljeća Seder si je osigurao trajnu nazočnost u likovnom životu Bosne. (M. Jozić)

Umjetnička djela imaju povišeni rang bitka, a to se pokazuje na tome da na umjetničkom djelu stječemo iskustvo: da to (nešto) izlazi van (pojavljuje se) – a to je ono što nazivamo istinom

O religioznom i nereligioznom karakteru slika Đure Sedera profesor Jozić dobro kaže: - Zahvaljujući tolikim površnim prikazima Sederova slikarstva u kojima se skutrio ideološki strah i od samog pojma »religiozno«, uvriježilo se, osobito u novinskim napisima, mnijenje kako se Sederov opus dijeli na »religiozni« i »nereligiozni« dio. Ta ideološka podjela služi uglavnom legitimaciji kritičara scijentista koji pišu samo o »pravom« Sederovu slikarstvu, tj. o »nereligioznom«. Ako se takva podjela i može zagovarati polazeći isključivo od sadržajnog vida djelâ (što god takva kritičarska pozicija značila!), ona postaje neodrživom čim se uzme u obzir također likovna razina istih djela. Ovdje se na koncu sve svodi na pitanje: u kojoj su mjeri Sederova djela – bilo »religiozna« bilo »nereligiozna« – uistinu umjetnička. A kada se radi o Đuri Sederu, podjela na »religiozni« i »nereligiozni« dio promašuje bit i zbog toga jer djelo ovoga umjetnika u cjelini nastaje iz traženja odgovora na zadnja pitanja života i svijeta pa se, uvjetno, može govoriti o religioznom karakteru cijelog Sederova opusa. Tako gledano, u njemu »nereligioznih« slika zapravo i nema. Pred nama su Sederova platna s religioznom tematikom i na njima je moguće pokazati kako je podjela na religiozni i nereligiozni segment opusa irelevantna.

O svome doživljaju slika Đure Sedera prof. Sulejman Bosto kaže sljedeće: - Dok stojimo pred slikarskim svijetom Đure Sedera, već smo u prvom neposrednom suočenju, u trenu »prvog dojma« izloženi eruptivnoj snazi njegove slikarske geste. I bez instrumentarija teorijâ umjetnosti, i bez pripomoći historije umjetnosti ili historijske svijesti, bez protetike analitičkog i deskriptivnog vokabulara koji bi »objasnio« sliku, pred ovim slikarstvom neposredno iskušavamo emanaciju tvoračkog duha koji se odsjeva, objavljuje, pokazuje ili čini prezentnim u mediju slikarske osjetilnosti. Tu se ne radi o (tradicionalnom) ocjenjivanju ili procjenjivanju »odslikavajućeg karaktera slike ili pjesništva« (Gadamer) – nego o iskustvu umjetnosti kao toposa veze onog »fizičkog« i »metafizičkog« – na čemu (kako u drugom kontekstu piše Gadamer) »počiva apsolutnost i istovremenost umjetnosti« i na temelju čega je i Goethe (prema Gadamerovom svjedočenju) pred istinskim umjetničkim djelom mogao reći: »Tako istinito, tako zbiljsko...« Jer: »Umjetnička djela imaju povišeni rang bitka, a to se pokazuje na tome da na umjetničkom djelu stječemo iskustvo: da to (nešto) izlazi van (pojavljuje se) – a to je ono što nazivamo istinom« (Gadamer).

Ova zbirka slika svoj trajni postav naći će u prostoru nove galerije, koju za Franjevački samostan u Rami projektira prof. Zlatko Ugljen, a izložbu u Sarajevu organizira Franjevački samostan Rama-Šćit pod pokroviteljstvom Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.