Pred skoro praznom dvoranom Generalne skupštine Ujedinjenih naroda, obraćajući se prvenstveno domaćoj javnosti i svome biračkom tijelu, jer ostatak svijeta govori nebitnih predstavnika nebitnih država poput Bosne i Hercegovine zanimaju vrlo malo ili nimalo, usporedio je premijera Republike Hrvatske Andreja Plenkovića s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. I bio je popraćen masovnim ovacijama svoje publike koja je sretna što ima jednog takvog čovjeka koji se ne boji nikoga, koji na svakome mjestu može reći ama baš sve što mu padne na pamet, i koji će sam poraziti cijeli svijet.

Na nacionalno-vjerskom okupljanju na Vlašiću držao je emotivni desničarski govor i opet je popraćen ovacijama svoje publike, koje su završile i uzvikivanjem islamskih vjerskih fraza. Publika i njoj pripadajuća medijska scena opet je bila sretna što ima jednog takvog čovjeka koji se ne ustručava da jasno i glasno artikulira njezine najiskonskije porive.

U odgovoru ambasadorici Izraela poručio je „kako tako nešto može reći samo ili zlonamjerna lažljiva budala ili izmanipulisana također zlonamjerna budala“. Ne treba se zamarati sitnicama kao što su diplomacija, niti razmišljati o značaju pozicije sa koje se nastupa. Svijet je samo jedna velika kafana na otvorenome, pa zašto bi različita pravila ophođenja vrijedila u birtiji i u međudržavnim obraćanjima. Uostalom, ko nam šta može?

Publika i njoj pripadajuća medijska scena opet su sretni što imaju jednog takvog čovjeka koji nikome ne oprašta, koji ama baš svakome može reći ama baš sve što mu je na umu, i koji će sam, goloruk i golomozg, poraziti ostatak svijeta. On je Taj, evolucijska karika koja je nedostajala, konačno dočekani Dodik za bošnjačku sirotinju

Prometej.ba/F.Š.