Iako zakašnjela, ipak nekakva savjest

Zlostavljačkih metoda primijenjenih na rahmetli Mahiru u Internacionalnoj školi ne bi se postidjela ni ozloglašena Inkvizicija, još manje Ku Klux Klan, konspirativna organizacija osnovana 1865. u SAD-u sa rasističkom ideologijom, antisemitizmom i mržnjom protiv katolika koja zagovara prevlast bijelih protestanata.

Kako ova Ku Klux Klan atmosfera izgleda u krugovima hizmećara, u intervjuu za “Stav” ilustrativno svjedoče dva bivša studenta Burch univerziteta iz Sarajeva Yavuz Biçimli i Selim (pravo ime poznato Redakciji). [1] Neka su se javili bar sad, kad već nisu u vrijeme dok je Kantonalno tužilaštvo vodilo “istragu” a moja supruga i ja, iz Internacionalne škole prije Muhameda Rakovca ali na njegovu inicijativu, u stilu mafijaškog kartela bili optuženi za porodično nasilje. Njihova svjedočenja mogla bi biti od velike koristi Federalnom tužilaštvu koje je, na našu Pritužbu glede postupanja Kantonalnog tužilaštva, preuzelo cijeli predmet u svoje ruke. Moram ipak primijetiti da čak i njihov primjer, iako su pružali otpor, pokazuje da je hizmećarski odgoj donekle uspio, ako su šutjeli na tragičnu smrt djeteta koje nije moglo podnijeti duševne i fizičke boli, a što su oni, iako ni približno kao Mahir, na vlastitoj koži itekako osjetili.

Bez obzira na to čime su motivirane u njihove ispovijesti nema razloga sumnjati budući da potvrđuju sve ono što smo o ovom konspirativnom pedagoškom sistemu u međuvremenu saznali i iznijeli u javnosti. Da je to tako govori Biçimli navodeći da su “za vrijeme Gezi protesta u Turskoj [2013.], profesori Burch univerziteta tražili od učenika da se uključe u raspravu na Twitteru, te da pišu protiv Erdoğana”. Tako postaju jasniji prijeteći i difamirajući komentari na društvenim mrežama, od strane anonimnih pojedinaca upućeni mojoj supruzi ali i meni. Ako su to radili predsjedniku svoje države, zašto ne bi nama, običnim smrtnicima. Malo je također razloga za sumnju da se u većem broju slučajeva radi o naručenim komentarima. Prije sudjelovanja na tribini u Mostaru koju je pod naslovom „Pravdom protiv društva nasilja“ 25. I. 2016. organizirao Centar za kritičko mišljenje, gdje smo bili prisutni moja supruga i ja, primio je Prof. dr. Esad Bajtal, također sudionik tribine, prijeteće e-mailove u kojima je bio optužen za antiislamske stavove. Profesor Bajtal o tome je javno govorio u prepunoj sali hotela „Bristol“. Doći će vrijeme da se svi ti komentari objave i znanstveno analiziraju. Mogli bi pomoći bh. društvu da shvati o kome je riječ i u kakvom sociopatskom okruženju živimo, mogli bi, jer bi se djelovalo preventivno, spasiti neki nevini mladi život. Slično su hizmećari diskreditirali bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, naročito među domaćim studentima, nagovarajući ih da ne glasaju za SDA nego za Srbe i Hrvate.

Poznavajući obje strane mogu pretpostaviti da je po principu “fifti-fifti” ili, što bi rekli Latini: “Vrana vrani očiju ne kopa”, kreiran scenarij po kojem su hizmećari upoznali Muhameda Rakovca, s tim da je odgovornost 100% prebačena na moju suprugu i mene. Što bi, inače sklon antropozofskim “Razmišljanjima o čovjeku”, rekao Mehmet Karsli iz uprave Bosna Sema: “Ovaj slučaj 100% odbijamo”. Metaporuka je bila: “I prebacujemo na porodično nasilje”. Tako to biva kad čovjek poput Karslija ”duhovnim očima gleda” i poput njegovog uzora Gülena „otvorenim okom srca“ neposredno opaža i opći sa “višim svjetovima”. To što pritom padne jako nisko nije do njega nego do antropozofije neusklađene s njegovim “Razmišljanjima”. Šta da mijenjamo: Antropozofiju ili “Razmišljanja”?


“Falusoidni” fašizam “aga Sarajlija na Ilidži pokraj Sarajeva”

Zato ova svjedočenja savršeno odražavaju avetinjsku “pedagošku” klimu Internacionalne škole u kojoj je bilo moguće da maloljetni monstrumi Mahira dugotrajno zlostavljaju i nad njim se iživljavaju, a da pojedini nastavnici to nijemo promatraju ili sami u tome sudjeluju. Nazvati to etnokonfesionalnim fašizmom sa primjesama rasizma ne prelazi granicu hladne objektivnosti – objektivnosti koja služi tome da riječi precizno opišu sadržaj određenih pojmova. Unatoč “velikih kontroverza i žestoko suprotstavljenih stavova […] većina znanstvenika se slaže da ʻfašistički režimʼ predstavlja autoritarni oblik vladavine”. [2] Upravo to, kako svjedoče Biçimli i Selim, – autoritarnost, ksenofobija, konzervativizam, rasizam, islamizam, konspiracija, eliminacija neistomišljenika po svaku cijenu čak i suvjernika, emocionalno i financijsko iskorištavanje ratom psihički načetih žrtava, nepotizam, zamjena teza, vrbovanje socijalno ugroženih slojeva stanovništva, širenje laži i zabuna – krasi pedagoški Hizmet Internacionalne škole Bosna Sema. Vrbovanje istaknutih funkcionera iz raznih upravljačkih struktura i korupciju, što im se također stavlja na teret, ne možemo dokumentovati, ali to možemo pretpostaviti. Ako su spremni na sav ovaj arsenal i zadnjih skrupula lišenih postupaka, zašto onda ne bi bili i na sve ostalo? O tome sam upravo završio knjigu, kad već svoju, kako je napisao na fb profilu, nije ni započeo jedan od Mahirovih zlostavljača spominjući “oklagiju”. Efektivni fašizam nasuprot fiktivnom internacionalizmu kojim se formalno kite.

Da su tim fašizmom zadojili i pojedine svoje pitomce ne treba boljeg dokaza od Mahirovih sveski i udžbenika ukrašenih i znakom svastike, kao i fb profila nekih zlostavljača, jer samo fašisti mogu biti ponosni na to što su svoga školskog kolegu otjerali u smrt. A da se radi o fašističkim metodama potvrđuje i čest prikaz penisa kao i prikaz “sjemena” (sperme) koji se može imenovati “falusoidnim” fašizmom. „Koncept falusa”, piše u knjizi Anti-Edip Gilles Deleuze (1925–1995),“izražen je kod homofobnih i nacionalistički orijentiranih osoba koje mahom od straha da ih ne razotkriju u društvu kao homoseksualce veličaju fašizam i preuzimaju fašistička obilježja“.[3] Evo nekih od uradaka maloljetnih „falusoidnih“ fašista ugraviranih u Mahirovim udžbenicima.

Zato ovdje ne vrijedi narodna – “Čega se pametan studi, tim se budala ponosi” – jer su mučenje sprovodili planski i svjesni svih pogubnih posljedica. To što su maloljetni ne mijenja na stvari. Zakonodavna praksa nekih zapadnih država jasno je prepoznala i naučno raskrinkala, te drastičnim mjerama sankcionirala “nevini” pojam maloljetništva. I maloljetnici, pogotovo ako pred očima imaju punoljetne psihopatske uzore, mogu izrasti u “kvalitetne” fašiste. Oni koji akcent stavljaju na njihov maloljetnički status nesvjesno padaju u grešku, jer se pojam maloljetništva u kulturi nasilja drastično promijenio. Takvu grešku, neposredno nakon Mahirove smrti, napravili smo moja supruga i ja, ali smo se brzo otrijeznili i oslobodili te iluzije.

A da su takvi sociopati, osim porodičnog doma, proizvod hizmećarskog odgojno-obrazovnog sistema svjedoči Biçimli opisujući “dershane” – dopunske škole kao pripreme za upis u srednju školu, u kojima se slavio lik i djelo Fetullaha Gülena. “U Bosni izgledaju kao dobronamjerna grupa koja želi pomoći Bosni, ali oni samo žele moć i da upravljaju. Poručio bih roditeljima u Bosni da dobro razmisle ako planiraju svoju djecu upisati u njihove škole”, završava svoju ispovijest Selim. Jasno je da Mahirovi drugovi, s uzorima pred očima, nisu imali problem usvojiti i militarističke “vrijednosti” hizmećarskih pedagoških “Kmera. Na jednoj strani demonstracija fizičke sile u nezasitoj želji za vlašću, na drugoj strani bullying kao demonstracija sociopatije, na Mahirovim sveskama i udžbenicima potpisane, “nevine i maloljetne DJECE” kako im tepaju njihovi “zabrinuti roditelji”. Surovost i sirovost punoljetnih i maloljetnih ruku pod ruku. Takvi će u skorijoj budućnosti izrasti u uspješne menadžere, ministre i lidere, čime će za vlastitu sociopatiju dobiti idealan ambijent. Sada maloljetni, onda će punoljetni s autoritetom funkcija, legalno moći zlostavljati svoje podređene. Poznati su mi takvi slučajevi.


Poruke roditeljima

Poruku sličnu Selimovoj uputio sam roditeljima koji svoju djecu namjeravaju upisati u Internacionalnu školu Bosna Sema i prije nego što se na to odlučio bivši student Burch univerziteta iz Sarajeva. Između ostalog, napisao sam: “Ne želim nikog odvraćati da svoje dijete upiše u školu koju preferira, ali s obzirom na vlastito iskustvo sa Internacionalnom školom Bosna Sema koje, sve i da hoću, ne mogu zanemariti, dužnost mi je upozoriti sve roditelje na strašnu mogućnost da jednog dana na fb profilu svoga djeteta pročitaju ubistvenu postmortem poruku: ʻWe are the reasonʼ. I da nakon toga u školskim udžbenicima nađu poruke koje smo mi našli u Mahirovim. [4] Da se mahiri više nikad i nikom, pa ni njegovim zlostavljačima i zlostavljačicama kao ni njihovim „zabrinutim roditeljima“, ne ponove, nastojat ćemo i svojim angažmanom kroz Fondaciju “Mahir i Aleksa”.


Internacionalna škola nas tuži, na vidjelo izlazi hizmećarsko zlo a hizmećari Bosanci i Hercegovci i dalje šute

Inače, kako je poznato, Internacionalna škola Bosna Sema, “zastupana po advokatu Esadu Hrvačiću iz Sarajeva”, tužila je suprugu i mene za klevetu, procijenivši nanesene im duševne boli na skromnih 200.000 km. Indikativno je da hizmećari u najavi svoje tužbe kao i u podnesenoj tužbi akcentiraju“ekonomsku štetu” i da za nju traže astronomsku odštetu. [5] To samo potvrđuje da o sebi samima najbolje govore oni sami, odnosno da su sve financijske malverzacije na koje upozoravaju Biçimli i Selim, tj. neutaživa pohlepa za novcem, njihova prava i jedina priroda. Uradili su to ponovo (!) ispod donje granice inteligencije, zapravo stupidno, osim toga i arogantno, o elementarnoj nepismenosti i grubim materijalnim greškama da se i ne govori. Na tužbu je odgovoreno. I prije njihove tužbe, dok su “samo” prijetili, savjetovao sam im da to i urade, imajući u vidu dokaze kojima raspolažemo. [6] Ostaje mi da žalim što kolege Bosanci i Hercegovci koji su u upravnim odborima škola Bosna Sema i Burch univerziteta, ili na njima dugo predaju, do dana današnjeg šute kao zaliveni. Pretpostavljam da se to isplati, mogu razumjeti i egzistencijalni strah, ali mogli su dati bar neki anonimni znak, išaret. Da su imali bar toliko savjesti kao Biçimli i Selim! Istina je doduše i to da im aktualni pravosudni sistem Bosne i Hercegovine to nikad neće uzeti za zlo i pozvati na odgovornost. U tom (bes)pravnom grmu leži i ključ (ne)savjesti.

Imajući u vidu naše porazno i traumatično iskustvo sa Bosna Sema, svaki bi daljnji komentar bio suvišan. Indikativno je zapravo kako se – imajući u vidu sve izravno ili neizravno involvirane, sve antemortem i postmortem, znane i neznane protagoniste, iz Internacionalne škole, Bosna Sema, policije, pravosuđa, političkih i akademskih krugova, medija, društvenih mreža i najužih porodičnih krugova – priča o tragičnom kraju jednog učenika Internacionalne škole do detalja poklapa sa svim onim što su u navedenom intervjuu iznijeli Biçimli i Selim, a što je sa novim ilustrativnim detaljima, u intervjuu za Anadolu Agency (AA) koji prenosi Dnevni list, dodatno potvrdio gospodin Salmir Kaplan, bivši ministar kulture i sporta u Vladi FBiH, zastupnik u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH. [7]


“To je jedna hobotnica koja plete mrežu”

Između ostalog Kaplan kaže: “To je jedna hobotnica koja plete mrežu […] Njihov specijalitet u Turskoj su bili ljudi iz sigurnosnih agencija i pravosudnih organa […] Ako im pružimo ruku i uvedemo ih u zvanične tokove nemojte se iznenaditi da za deset godina oni, da mi ne budemo svjesni, preuzmu te tokove i državu, i polugu i organe […] Ovo ne može niko bolje od mene znati […] Ne postoji čovjek na ozbiljnoj funkciji kojem oni nisu došli u ime škole Bosna Sema [tako da će] oni nama preuzeti državu za dvije godine […] Glavni princip njihovog djelovanja je ispod stola, ispod žita, da niko ne zna. Šuti, mi radimo humanitarne akcije i to je naše lice. Jeste to lice, ali je naličje nešto drugo.”

Kaplanovo upozorenje budi nadu da u BiH ipak nije sve izgubljeno i (pot)kupljeno na hizmećarskim pedagoškim bespućima – da će ono što je znano biti i sudski dokazano. Pritom ne treba gajiti iluzije kad se zna da “od 2004. do danas nije provedeno više od devedeset odluka Ustavnog suda BiH u oba entiteta, da se o drugim sudovima ne govori”. [8] U tom slučaju bi dosjetka Tarika Haverića – “Ako je daleko Princeton, nije trafika” – glasila: “Ako je daleko Kantonalno tužilaštvo nije Strasbourg”.

Da li(da) ili Da li(ne)?

Bosna Sema ili Bosna Šema, Bosna Rajska ili Bosna Paklena? Ovo pitanje odatle što, prema Google Translate, riječ “Sema” na turskom jeziku znači “Raj”. Odlika je fašizma da u ostvarenju svojih mračnih ciljeva koristi terminologiju iz oblasti teologije i eshatologije. Put od Bosna Sema, do Raj(h)a Hizmećarskog, via Ilidža vodi izravno kroz bosanski Pakao.

Što bi rekao jedan od aktera iz filma Maratonci trče počasni krug: „Onima koji su vas poznavali ni pakao neće teško pasti“.

___________________

[1] Gülenova teroristička organizacija u BiH – ispovijest insajdera. Stav, 78/II, Sarajevo, 18. 8. 2016, str. 38-41

[2] https://hr.wikipedia.org/wiki/Definicije_fa%C5%A1izma. Pristupljeno 18. VIII. 2016.

[3] Ivo Anić, Vole li ustaše pišu? (tačno.net. Pristupljeno 20. VIII. 2016).

[4] Dubravko Lovrenović, „Moglo mi se desiti isto što i dječaku Mahiru“. http://audax.ba/moglo-mi-se-desiti-isto-sto-i-djecaku-mahiru/. 24. VII. 2016.

[5] „Podnijet ćemo tužbu protiv svih koji su nam nanijeli štetu“. Klix.ba. 7. III. 2016.

[6] Moj tekst pod naslovom “We are the reason“ objavljen je na portalu tačno.net 9. III. 2016. kao reakcija na prijetnju tužbom iz Internacionalne škole.

[7] http://dnevni-list.ba/web1/salmir-kaplan-gulenovci-ce-ovdje-pokusati-isto-kao-u-turskoj-pokusali-su-i-mene-vrbovati/. 21. VIII. 2016.

[8] Zlatko Dizdarević, Šta se iza brda valja u ovoj prevarenoj državi? http://www.tacno.net/novosti/sta-se-iza-brda-valja-u-ovoj-prevarenoj-drzavi/. Pristupljeno 22. VIII. 2016.

Dubravko Lovrenović