Preporučujemo pročitati intervju na Forum.tm, a iz njega izdvajamo dio u kojem govori o situaciji u Izraelu.

Na Imamovićevo pitanje: „Jesi li zbog imena, narodnosti, bilo čega, imao problema u Tel Avivu?“, Edo odgovara:

„Nikada, stvarno nikada. Ovdje ljudi klanjaju po cesti i to je sasvim uobičajena stvar. Imao sam jako puno predrasuda prema Izraelcima i nemalo se iznenadio situacijom u Tel Avivu. Problemi koje sam imao su bile svađe i prepirke, većinom sam ih sam izazvao i isprovocirao u vremenu rata, kad mi živci oslabe i proradi taj neki idiot u meni, jebi ga. Ovdje ljudi imaju jako dobre stavove i o Bosni i Hrvatskoj, Sloveniji i čitavoj regiji… Mislim da Izraelci mogu biti jako dobri turisti u našoj regiji.“

Pokušavajući „nekome tko nema pojma“ opisati „sadašnje stanje u Izraelu, način života, palestinsko-izraelske odnose, mir u kojem je rat svako-malo“, Edo kaže:

„Uf, i to je knjiga... Vrlo je komplicirano i teško shvatljivo za ljude koji ne poznaju obje strane jako dobro. Generalno, ljudi poznaju jednu stranu priče, da l' palestinsku ili izraelsku, i drže se toga. Najbitnije je da i Jevreji i Palestinci vide ovu zemlju kao svoju i nemaju razumijevanje za ove druge. Druga bitna stvar je da ni jedni ni drugi nemaju kamo. Izrael je Jevrejima jedina zemlja s jevrejskom većinom u svijetu, naseljena religioznim ljudima kojima je taj Zid plača sve na svijetu, izbjeglicama i njihovim potomcima, kojima je to sada jedini dom i jedini izbor. Pokraj njih, u Izraelu živi 20 posto Arapa…

Fatah su nasljednici Jasera Arafata, koji se okupljaju sada oko Abasa i jedina su opcija koja želi pregovarati s Izraelom. U biti, to je jedina opcija koja u svom programu nema istrebljenje Jevreja, koja bi mogla jednog dana priznati Izrael i pravo Jevreja da budu tu

E sada, Jevreji se dijele na sekulariste, ortodoksne, pa se i ti dalje dijele na skupine, onda je i rasna podjela tu na Sefarde, Arape, Eritrejce i Aškenaze iz Europe, također imaju ogromnu dijasporu… Palestinci se dijele na ove koji su u Izraelu, one na Zapadnoj obali, na Gazu, dijasporu i na izbjeglice po svim okolnim državama i kampovima. Najbitnija im je podjela na Fatah (Zapadna obala) i Hamas (Gaza), premda je i Hezbollah tu jako bitan u cijeloj priči. Fatah su nasljednici Jasera Arafata, koji se okupljaju sada oko Abasa i jedina su opcija koja želi pregovarati s Izraelom. U biti, to je jedina opcija koja u svom programu nema istrebljenje Jevreja, koja bi mogla jednog dana priznati Izrael i pravo Jevreja da budu tu.

Kada se Izrael povukao iz Gaze, Fatah je izgubio totalno taj grad i tamo je preuzeo vlast Hamas, a te dvije skupine se nimalo ne podnose i taj sukob je jako, jako loš po Palestince i razdire ih totalno po svakom pitanju. Gaza je zbog zidova koje je Izrael podigao oko nje, zbog restrikcija Izraela i njihove politike kazne svih zbog Hamasa, zbog neimanja volje i prijezira arapskoga komšiluka, pogotovo Egipta, trenutno jedno od najnapaćenijih mjesta na svijetu i bez rata i pucnjave. Dolazimo do začaranoga kruga: prosječni mladi Palestinac u Gazi kakva je već dugo, nema baš puno šanse mimo borbe, a to je na kraju i Hamasov izbor. Dakle, ispaljena raketa ili više njih prema izraelskim gradovima, tako da Izrael dobiva šansu za uzvrat i opravdava prekomjerna raketiranja. To je igra mačke i miša u kojoj stradaju najviše civili iz Gaze.

S druge strane je Zapadna obala i neka druga priča, to jest drugi problem: ti su ljudi u boljoj ekonomskoj poziciji od ljudi iz Gaze, Gazu nitko ne želi zauzeti, ona je izolirana, ali Zapadnu obalu se naseljava od administracije do administracije i tako već godinama. Meni je Zapadna obala puno veći problem od Gaze, ali je Gaza akutniji. Tamo se uzima ulica po ulica, u biti to nije ni uzimanje zgrada, to je skroz drugi fol: samo dođu i nasele se likovi i naprave ulice, naprave objekte koje će netko napasti i trebat će im vojska da ih štiti... I to tako traje i sad je tih ljudi, mislim, oko pola miliona. To je setlerizam koji završi kao etničko čišćenje prije ili poslije.

Osim toga, postoji i ta nekakva tiha intifada, kako su je prozvali - ljudi se zalete s nožem na cesti ili u busu i izbodu koga god stignu. Počinioci su često mladi tinejdžeri. Sada je toga manje, ali evo neki dan su dvojica u centru Tel Aviva ubila i ranila nekoliko ljudi. Kada se takve stvari događaju, onda se osjeti strah i paranoja koja zavlada između Palestinaca i Izraelaca po gradu, ljudi se osvrću i izbjegavaju buseve, masovna okupljanja, djecu ne puštaju u školu i nakon par mjeseci to postaje svakodnevica. Zbog takvih stvari ljevica pati, svaki napad na cesti i ispaljena raketa je napad na ljevicu i udaljavanje od opcija koje mogu dovesti do mira. To vrijedi i s druge strane, gdje je svako novo naselje, zatvaranje prijelaza, ubijeni civil, samo plus za Hamas.

Sada sam skont'o da je ovo što sam do sada rekao samo vrh sante leda. Uglavnom, jako je komplicirano. Kao rješenje nazire se nekoliko opcija: meni omiljena s dvije države od koje se u zadnje vrijeme udaljavaju i jedni i drugi; druga je jedna zemlja za sve, što je odlična ideja, ali nerealna barem za još 20 godina edukacije, koju trenutno ne bi prihvatila nijedna strana. Dvije druge ideje su ili Hamasova da se uništi Izrael ili rješenje izraelske desnice da Palestine ne bude. Znači, postoje četiri opcije za rješenje krize i sve manje i manje dijaloga. Unatoč svemu tome, Izrael je jako razvijena i uređena zemlja, s ogromnim porezima i skandinavskim cijenama. Težak teren za ljude s mojim stavovima, koji su siti podjela, religije i nacije...“

Sada sam skont'o da je ovo što sam do sada rekao samo vrh sante leda. Uglavnom, jako je komplicirano. Kao rješenje nazire se nekoliko opcija: meni omiljena s dvije države od koje se u zadnje vrijeme udaljavaju i jedni i drugi

Edo Majka imao je prilično neugodnih iskustava među svojim sunarodnjacima u Bosni zbog toga što mu je supruga Židovka i što živi u Izraelu. O njemu i njegovoj obitelji na društvenim mrežama se govorilo jezikom čiste mržnje i antisemitizma. Komentirajući to, Edin kaže:

„Iznenadila me količina [mržnje], a sada sam svjestan da će se to ponavljati sa svakim novim izraelskim ratom. Bio sam totalno zbunjen, jer nisam znao koliko taj sukob Bošnjaci doživljavaju kao svoj. Zašto druge bliskoistočne sukobe ne doživljavaju tako i gdje sam ja u cijeloj toj priči? Ne ide mi u glavu da jebem mater nekom Bosancu ili Hrvatu, ma bilo kome, koji živi u Americi, a Ameri su jutros bombardirali selo u Afganistanu. Imam jednu pjesmu u kojoj kažem: "Bosna su Rusija, EU i Turci, Bosna je antisemitizam s Hagadom u ruci". Ne bi vjerovao kakvih sam se sve pitanja i stavova o Jevrejima naslušao u BiH i regiji...“

(Forum.tm, Cijeli intervju: EDO MAAJKA: ZLAJA JE PRAVI MUSTAŠA!)

.