Gdje je Rama i koje je njezino značenje danas?

Poštovani gospodine načelniče,
dopredsjednici Općinskoga vijeća i vijećnici,
dame i gospodo!

Obraćanje ramskoga gvardijana na svečanoj sjednici Dana općine razumijevam u duhu tradicije i suradnje ramskih i bosanskih franjevaca s ljudima odgovornim za javno dobro i to u ime franjevaca kao sastavnoga dijela Katoličke crkve u Vrhbosanskoj nadbiskupiji i cjelini pokrajinske Crkve u Bosni i Hercegovini. Ovim bih upravo htio istaknuti geografsko i povijesno značenje Rame, odgovoriti na pitanje gdje je Rama i koji je smisao djelovanja ramskih franjevaca i danas.

Uza sve povijesne turbulencije ramski kraj se od davnoga srednjega vijeka pribraja Bosni i čak se u titularima kraljeva i banova često s njom i izjednačuje – rex Ramae seu Bosnae. Usprkos svim osvajačkim i administrativnim prekrajanjima i pomicanjima granica, Rama je vezana za Bosnu, stolna mjesta državne i crkvene uprave u Jajcu, Kraljevoj Sutjesci, Vrhbosni-Sarajevu. Na poseban način Rama se veže uz franjevačku zajednicu Bosnu Srebrenu, jedinu zapadnu, kršćansku i katoličku instituciju koja je od kraja XIII. stoljeća preživjela sve povijesne mijene. Upravo ta povijest zahtijeva od nas ramskih i bosanskih franjevaca da ostanemo vjerni onima koje smo naslijedili. Današnja uloga Franjevačkoga samostana i ramskih fratara i svećenika, duhovnika i časnih sestara, i onih dakle koji ovdje rade a nisu rođeni Ramljaci jest nastaviti brinuti se za svoj narod koji je povjeren pastoralnoj brizi provincije Bosne Srebrene.

Ratni događaji, premještanje političkih i ekonomskih centara moći, te koristoljubiva politikantska neslaganja, i ona unutarhrvatska, nastoje Ramu odvojiti od njezinih bosanskih korijena, od solidarnosti s franjevcima i njihovim narodom sve gore do Save i Une, do Orašja, Banje Luka i Bihaća, te je jednostrano i isključivo pribrojiti Hercegovini i Mostaru. Nema dvojbe, Rama je, poput duvanjskog i livanjskog kraja vezivno područje od XIX. stoljeća podijeljenih provincija i biskupija. Zato smatram, kao što sam i sam dijelom hercegovačkoga podrijetla, da Ramljaci i vi odgovorni u vlasti radite na zajedništvu ne samo teritorijalnom nego i narodnom. Svi suvremeni ratovi vođeni su za osvajanje tuđeg teritorija a posljedice tih ratova su najkatastrofalnije za one koji su od vlastitih sunarodnjaka ostali izvan svoga etničkoga teritorija. Vrijeme je da u XXI. stoljeću shvatimo da nema čistih teritorija, da se ostavimo principa etnički čistoga područja kao glavnog principa života na zemlji.

Ramljacima, sada većinom Hrvatima i Bošnjacima, ostaje nimalo lagana zadaća da više nego na praznoj deklarativnosti tko su i što su, pripadaju li Mostaru ili Sarajevu, porade na ekonomskom i kulturnom prosperitetu svoga zavičaja i općine. To ne ide samo od sebe. To ne ide nikakvim zatvaranjem jednih od drugih, nego u samopoštovanju i kritičkom suradnjom s centrima moći. Kada kažem u samopoštovanju, to znači ne u slijepoj poslušnosti prema političkim i stranačkim središnjicama kojima je često stalo samo do svoga probitka i lokalpatriotizma ili do unitarne majorizacije. To znači i nedopuštanje da se izvan Rame, iz Mostara, Sarajeva, Zagreba dijele površne lekcije kako treba ovdje živjeti. To, naravno, ne znači stvaranje geto mentaliteta, neke poludivlje samodovoljnosti, niti servilno izručivanje jačima od sebe, nego vraćanje k sebi, svojim potencijalima, dugom i upornom radu u osiguravanju dostojnoga života u zavičaju kojim želimo biti ponosni.

Pa gdje je dakle Rama i koje je njezino značenje? Naši stari su to davno kazali. Rama je vezivno tkivo naše države i domovine, Bosne i Hercegovine. Imati odgovornost za cjelinu, nimalo nije jednostavno. Zato politički mešetari, jeftini plaćenici, primitivni kulturnjaci i duhovnici ne žele preuzeti tu doista tešku odgovornost za cjelinu nego se površno, pristrano i koristoljubivo priklanjaju onome tko je jači. Ramskim, bosanskim franjevcima povijest je ipak dala za pravo, jer se nisu vodili dnevno-političkim potrebama, prolaznim moćnicima, jer su izdržali u svome poslanju da se solidariziraju s onima koji su manjina, koji su u njihovom hrvatskom narodu najugroženiji, i jer su ostali vjerni poslanju mirotvorstva među različitim narodima i vjerama i nisu pristali na sukobe i teritorijalne podjele kao rješenje ni za svoj kraj ni za svoju državu.

U tom smislu svima Vama čestitam Dan općine i ovaj put plediram da upravo kao izraz povijesnoga značenja Rame, ramskih franjevaca i svećenika ne samo promijenimo Dan općine, ne samo da činimo kozmetičko-administrativne i verbalno-nacionalističke promjene nego doista radimo na povezivanju regija i ljudi, naroda i vjera.

Živjeli!

| Prozor, 5. rujna 2014. |