Genocid u Ruandi i fra Vjeko Ćurić
Gotovo milijun ljudi stradalo je 1994. godine u Ruandi za vrijeme bratoubilačkog rata, između plemena Hutu i plemena Tutsi, koji je trajao stotinjak dana. Razliku između pripadnika ova dva plemena teško je uočiti, jer razlike ustvari i nema. Hutui su se prvotno bavili ratarstvom a Tutsi stočarstvom. Govore istim jezikom, pripadaju istoj religiji i nastanjuju isti prostor. Njihovi međusobni odnosi, kako piše Karen Krüger, bili su sasvim normalni sve dok Ruanda nije postala njemačka kolonija, a poslije (od 1923.) belgijska. I jedni i drugi provodili su sustvanu segregaciju i stvarali podjele. Od 1913. odlukom Nijemaca na vladinim školama podučavana su samo djeca Tutsija. Slično su nastavili kasnije Belgijanci. U jednom njihovom izvješću iz 1925. godine stoji: „Osim boje kože, čistorasni Tutsi nema ništa zajedničko s primitivnim crncima.“ Na osnovu te tobožnje fizičke razlike brzo se prešlo na stereotipe vezane za karakter. Dakle, Nijemci i Belgijanci su sustavnim i smišljenim radom odijelili Tutsije od Hutua. To je korijen strašnog krvoprolića koje se dogodilo 1994. godine.
Od 1983. do smrti 1998. u Ruandi je živio i djelovao bosanski franjevac Vjeko Ćurić (1957-1998), rodom iz Osove kraj Žepča. U jeku strašnog genocida fra Vjeko je pomagao potrebnima, najprije pripadnicima Tutsi plemena, a kada je došlo do njihove krvave osvete, spašavao je Hutue. Dovozio je hranu izbjeglicama, a životno ugrožene je prebacivao preko granice, na sigurnija područja. Zato je više puta i sam bio u smrtnoj opasnosti i za vrijeme i nakon rata. U travnju 1996. napala su ga dva razbojnika želeći ga strijeljati, ali im je uspio pobjeći. No nije preživo napad 31. siječnja 1998, kada je ubijen u Kigaliju, glavnom gradu Ruande. Fra Vjeko je u ruandskom Kivumu sagradio nekoliko škola, njegovom zaslugom urađen je javni vodovod, poučavao je stanovništvo kako obrađivati zemlju i koje kulture uzgajati, za vrijeme genocida spretnošću, domišljatošću i hrabrošću spasio je tisuće pripanika ubaju plemena od sigurne smrti, poslije rata je radio na pomirenju...
Poziv na predstavu
U spomen na fra Vjeku, franjevačka mladež iz Osove u subotu, 2. studenoga 2013., u 20 sati, u dvorani JU „Dom kulture“ Žepče, premijerno izvodi predstavu „fra Vjeko“. Karakteristično za ovu predstavu je to da je postavljena u teatru sjenki. Predstava je humanitarnog karaktera. Mladi će poslije predstave stajati na izlazu s kutijama u koje će posjetitelji moći ubaciti dobrovoljne priloge za izgradnju školske zgrade i srednje škole u Kivumu u Ruandi - "Centar Otac Vjeko". Ulaz je slobodan. Dobro došli!
Tekst i režija: Anela Križanac
Igraju: Fra Vjeko: Fra Matija Miletić; Majka: MartinaTadić.
U ostalim ulogama; Ivan Ćurić; Anto Franjić; Ivan Franjić; Maja Kresić; Katarina Pranjić; Matea Jurić; Angela Adžić; Matej Karatović; Anto Šišić. Scenograf: Ante Babić. Autor glazbe: Alojz Čakarić. Ton majstor: Marin Kopić. Majstor svjetla: Dragan Ćurić i Josip Jurkić. Stručni suradnik: Muhamed Nametak.
Prometej.ba, 24.10.2013.