U Sarajevu smo prije 2-3 mjeseca imali uzavrelu atmosferu povodom izraelskog bombardovanja Gaze koja je na kraju prešla u običnu ksenofobiju i antisemitizam. Pod plaštom zaštite naroda Gaze ispaljivale su se takve parole što na ulici, što na socijalnim mrežama i portalima da se pristojnom čovjeku ledila krv u žilama.

Pozivalo se na novi Aušvic, novi holokaust nad Jevrejima i žalilo što Hitler "nije završio posao do kraja". Povlačile su se paralele između "jevrejskog i srpskog fašizma". Slavio se i turski predsjednik Tajip Erdogan koji je kako se govorilo "pun razumijevanja i tuge" za narodom u pojasu Gaze.

Brojni mediji i portali su samo još više potpaljivali tu vatru. Atmosfera je tih dana u gradu bila izrazito napeta, svaka riječ neslaganja je odmah vodila salvi uvreda i kletvi, a Jevreji iz čitavog svijeta nisu bili dobrodošli u Sarajevu. Nisu se svi naravno očitovali na taj način, mnogi su ksenofobiju i antisemitizam relativizirali na perfidan način, kako to inače rade "light" nacionalisti sa svojim čuvenim "ALI" u svakoj drugoj rečenici. Naravno bilo je tu ljudi i koji su bili istinski potrešeni sistematskim bombardovanjem Gaze od strane izraelske vojske i stotinama ubijenih nevinih civila, te su slali apele, pomoć i insistirali na momentalnom prekidu vatre i otvaranju Gaze za humanitarnu pomoć .

Među njima bila je i moja malenkost. Međutim, kada biste napomenuli da je to "složen i dugotrajan izraelsko-palestinski sukob" ili da je "Hamas je obična teroristička organizacija koja kao taoce drži civile u Gazi", sav gnjev tih ksenofobnih "pravednika" bi se sručio na vas uz poviku "da je Izrael fašistička država, okupator na Bliskom Istoku, te zato nema pravo da postoji"

Ubrzo je potpisano primirje između Izraela i Palestine a bombardovanje Gaze je prestalo, a u Sarajevu su se ljudi vratili svakodnevnom životu ne spominjući više ni Gazu, ni taj sukob. Kroz desetak dana su počele stizati vijesti o nekoj organizaciji - sa mnogo različitih imena: ISIS, ISIL, Islamski halifat, džihadisti - i njihovim monstruoznim zločinima. Vijesti su u sarajevskim medijima i portalima prvih dana bile jako šture tj. klasične agencijske vijesti. U javnosti i na socijalnim mrežama se uopće o tome nije govorilo. Kako je ISIS jačao tj. kako su se monstruozni zločini vojnika Islamskog halifata povećavali, mediji su se polako zainteresovali, ali ni za trećinu inteziteta i žara s kojim su izvještavali o stanju u Gazi. Potpuno je jasno da su svi jednoglasno osuđivali ISIS kao što je i normalno.

Ali u javnosti i socijalnim mrežama vladao je potpuni muk. Oni kojima se svakodnevno "srce cijepalo za muslimanima u Gazi", sada su pokazali potpunu nezainteresovanost za zločine ISIS-a . Niko da spomene šta se to dešava sa šitskim i kurdskim muslimanima, starokršćanskom zajednicom Jazidima ili drugim kršćanima. Oni koji su šerovali na desetine slika ranjene i ubijene palestinske djece, pozivajući javno "dragog Allaha u pomoć" sada pišu o zaljubljivanju, šeruju pjesme i igraju igrice. Ne mogu se vidjeti ni slike ranjene kurdske djece, ni džihadistička "kristalna noć" gdje gore djela najvažnijih muslimanskih i drugih mislilaca u povijesti čovječanstva. To je slika od koje staje dah. Nema ni slika odsječenih glava kršćana, ni smaknuća zapadnih novinara. Odjednom niko ne želi teške vijesti, niko ne želi krv da gleda na slikama. A kada je Izrael granatirao Gazu, krv palestinske djece je lila niz fejzbuk, tviter i sarajevske portale. Nijednog protesta na ulicama, nijedne parole "STOP GENOCIDU" nećete vidjeti. Potpuna indiferentnost upravo onih koji su samo par mjeseci ranije širili ksenofobiju i antisemitizam.

Vojnici ISIS-a zadnjih dana su etnički počistili desetine hiljada Kurda koji bježe u Tursku da bi spasili svoje živote. Njihovi sistematski zločini pokazuju da je riječ o najmonstruoznijoj organizaciji u istoriji ljudskog roda koja je spremna likvidirati na hiljade ljudi iz pukog interesa ili još gore zlobe. Isti taj, navodni spasitelj muslimana u Gazi, Tajib Erdogan sada ostavlja hiljade kurdskih muslimana na milost i nemilost džihadista.

Može pokrenuti tenkove i spasiti kurdske civile, ali jednostavno to ne želi. I reakcije opet u Sarajevu nema, pokoji link, pokoja riječ u javnosti i to je sve. Niko se ne obrušava na "našeg predsjednika" Erdogana, ni ne spominju ga ti isti koji su danima prozivali "čitav licemjerni svijet što okreće glavu od Gaze". Smrt hiljada Kurda za mnoge Sarajlije samo je još jedna agencijska vijest koja treba što prije da prođe da bi se vidjela vremenska prognoza.

Nisu svi isti. Naravno, postoje ljudi koji danima govore što ISIS čini i upozoravaju na silinu i monstruoznost tih ubica. Ali su u manjini i to je fakt. Većina je potpuno nezainteresovana za dešavanja na Bliskom Istoku baveći se ličnim problemima i svakodnevnicom. Da, ta ista većina koja je tako suosjećala i patila za Palestincima u Gazi.


Ostaje činjenica da sam prije 2-3 mjeseca bio u pravu kada sam otvoreno rekao i napisao da je empatija dobrog dijela Sarajlija i Bosanaca prema Gazi bila lažna i da je to, u suštini, čisto licemjerje iza kojeg stoje ksenofobija, pa i antisemitizam.


Sarajevo, 08.10.2014. Facebook bilješka autora