Adelheid Wölfl, novinarka austrijskog Der Standarda, uvrijedila je, kažu, sve muslimane i Bošnjake napisavši da muslimanska imena nisu moderna. Njezin članak u Der Standardu je „islamofobija“, „uvreda od fašističkih Evropljana“, „moje ime je lijepo“, vrištali su tvitovi sa straža nacionalnog identiteta, od uvijek budnih Twitter ratnika iz kružoka Bajrović-Suljagić koji su se takmičili ko će biti duhovitiji i prodorniji u osudi novinarkinog „šovinizma“, pa sve do tragikomičnog i otužnog SDA-ovskog i erdoganovskog političkog sedmičnika „Stav“ koji je čak objavio tekst „Der standardi srednjeg vijeka“, iz kojeg vrijedi citirati bar tri rečenice:

„Izborom Mandića je, kako piše “Der Standard”, općina Centar “istakla i znak modernosti, pošto Mandić ne nosi muslimansko ime”.

Ova šovinistička ocjena austrijskog dnevnog lista potpuno se uklapa u trenutne islamofobne diskurse koji oblikuju javni prostor u Austriji. Mandić je, dakle, moderan ne po svome političkom programu, najavljenim projektima ili nečemu čemu se inače može pripisati epitet “modernosti”, već je moderan po tome što nije musliman!“

Tako Stav. A šta je Adelheid Wölfl stvarno napisala u Der Standardu, u članku „Ethnisches Denken wurde in Bosnien-Herzegowina abgestraft“ („Etničko razmišljanje kažnjeno u Bosni i Hercegovini“)? Evo „sporni“ dio njezinog teksta na njemačkom jeziku:

„Im Bezirk Centar in Sarajevo gewann der Kandidat der progressiv-bürgerlichen und multiethnischen Naša stranka (Unsere Partei), Srđan Mandić, der einzig wirklich reformorientierten und den europäischen Werten verpflichteten Partei in Bosnien-Herzegowina, die Wahl. Mandić bekam dreimal mehr Stimmen als der Kandidat der SDA.

Das Zentrum der Stadt setzt mit seiner Wahl auch ein Zeichen der Modernität – denn Mandić hat keinen muslimischen Namen und die Bürger des Bezirks wählten damit jenseits des ehtnopolitischen Camps wie dies sonst die meisten Bosnier tun. Sie zeigten damit, dass die Einteilung von Menschen nach Namen, das Wählen nach sogenannter ethnischer Zugehörigkeit oder Religionsbekenntnis angesichts der gesellschaftlichen Herausforderungen für sie unwichtig ist.“

U slobodnijem, ali suštinski ispravnom prijevodu:

„U općini Centar u Sarajevu na izborima je pobijedio Srđan Mandić, kandidat progresivne građanske i multietničke „Naše stranke“, jedine stranke u Bosni i Hercegovini koja je uistinu reformski orijentirana stranka posvećena evropskim vrijednostima. Mandić je dobio tri puta više glasova nego kandidat SDA.

Takvim izborom je centar grada pokazao znak modernosti, s obzirom da Mandić nema muslimansko ime – za razliku od većine Bosanaca i Hercegovaca, građani Centra birali su izvan etnopolitičkog tabora. Oni su time pokazali da je za njih podjela ljudi po imenima, takozvanoj etničkoj pripadnosti ili vjerskoj pripadnosti u svjetlu društvenih izazova nevažna.“

Dakle, novinarka je pohvalila Sarajevo, odnosno građane Centra, što su – premda su većinom Bošnjaci i muslimani – dali ogromnu podršku osobi koja nije iz muslimanskog identitetskog kruga, izražavajući na taj način veliku pohvalu samim Bošnjacima i muslimanima. Dakle, potpuno suprotno od onoga što joj spočitavaju.

Oni koji su istresli svoje smeće na Adelheid Wölfl nisu se izvinuli zbog toga ni kada su upozoreni da su u histeričnom zanosu napravili veliku grešku, već su to smeće prosto ostavili za sobom i tako naveli i nas da ga probamo počistiti.

Prometej.ba