Nastali su naime novi politički faktori koji omogućuju također promjenu hrvatske politike u BiH. Posljednji izbori su pokazali da pucaju politike svih nacionalno-političkih stranaka i propada njihova partitokracija, sa svojom strančarskom demokracijom. Javlja se potreba za novim modelom demokracije, kako je primijenjena već u nekim sličnim zemljama izrazito pluralističkog društva: Ustavna demokracija (Španjolska, Južnoafrička Republika…). To je demokracija gdje ne vrijedi prvotno kriterij većine, nego kriterij vrijednosti određene prije svega osnovnim ljudskim pravima, bez kojih nema prave demokracije i ravnopravnosti ljudi i naroda. Kod nas je postalo problematično i pitanje konstitutivnosti naroda, što se pretvorilo u svoju suprotnost i postalo sredstvo daljnjeg dijeljenja države, kao politički monopol, štoviše diktatura triju konstitutivnih naroda. Zorno to pokazuje i položaj nacionalnih manjina, izražen na sudu Evropske Unije u tužbi Sejdić – Finci. Međutim, konstitutivnost bi trebala po svom pravom i izvornom značenju biti način izgradnje jedinstva BiH s razlikama naroda u zajedničkoj državi. Naprotiv, u glavama i rukama protivnika takve države BiH, konstitutivnost naroda je postalo sredstvo podjele i sukoba, najprije stvaranjem dvaju entiteta, a potom daljom podjelom u stvaranju trećeg entiteta. Tomu služi sada i demagoško traženje trećeg kanala na hrvatskom jeziku, što treba upravo toj politici, a ne ravnopravnosti Hrvata i hrvatskom jeziku u BiH. Očito zloupotreba hrvatskog jezika u kontinuiranoj politici HDZBiH.a, koja je počela politikom podjele BiH, nasilnim raseljavanjem bosanskih Hrvata tzv. humanim preseljavanjem, njihovom getoiziranju gdje još postoje i daljem konačnom uništavanju u Bosni i Hercegovini. Novo političko organiziranje, protivno takvoj politici HDZBiH-a u duhu politike bespuća i zlosilja Franje Tuđmana, jest politički imperativ Hrvata, ako ne žele ostati i bez grobova u svojoj zavičajnoj domovini BiH.


Fra Luka Markešić, predsjednik HNVBiH