Prosječna cijena udžbenika i popratnog odštampanog materijala (zar je potrebno reći bespotrebnog - poput vježbenica i slično) za osnovnu školu po hrvatskom planu i programu (skraćeno HPP) je oko 25 KM. Srbi i Bošnjaci su u dvostruko boljem položaju – cijena je upola manja. Za srednju školu po HPP cijena nijednog udženika nije ispod 25 KM, prosjek je iznad 30 KM, a za ilustraciju navedimo: cijena udženika za geografiju po HPP u BiH je u mnogim knjižarama do 40 KM, a za matematiku 45 KM!

Ideolozi hrvatskog nacionalnog jezika i nacionalne kulture, koji su svoju ideologiju nažalost prenijeli i na tlo BiH i s kojom već decenijama, uz pomoć domaćih petokolonaša, zaluđuju bh. Hrvate, smislili su tako najlakši i najisplativiji posao na svijetu: prodaja svoga identiteta (navodno) nesposobnim i od njih zavisnim Bosancima. Dakle, “dragi roditelji, nemojte dopustiti da se identitet vaše djece kvari različitim okeanima i trouglovima, mi vam nudimo jedinstvenu ponudu: kupite vašem djetetu riječ ocean za samo 20 KM, a pravokutni trokut za samo 25 KM!“, kazuju oni implicitno.

I roditelji pristaju.
Oni pristaju na kolektivno sluđivanje, dobrovoljno pristaju na pljačku i umjesto da se pobune protiv toga, da se udruže i natjeraju sve nastavnike i njihove nadređene na upotrebu udžbenika na bosanskom i srpskom jeziku, sve dok se cijena onih na hrvatskom jeziku ne smanji za dvostruko, oni su spremni i da brane ovu pljačku koja se provodi pod ispraznom parolom: hrvatska djeca - hrvatska škola – hrvatski jezik.

Valja spomenuti i to da su udžbenici na hrvatskom jeziku, štampani u Mostaru u Školskoj nakladi, toliko nekvalitetno uvezani da se raspadaju nakon dvije godine. Isto tako, udžbenici za niže razrede skoro svake godine se mijenjaju, štampaju se novi a stari su kao nevažeći. Poslije toga, roditelji su prisiljeni kupiti nove hrvatske udžbenike s novim performansama. Pljačka probija tako sve barijere.

Cijena knjiga uopće također se mnogo razlikuje u zavisnosti od toga da li su pisane na hrvatskom ili srpskom jeziku (bosanski slučaj je negdje između). Strane knjige prevedene na hrvatski jezik ponekad su tri puta skuplje od onih na srpskom jeziku a isti je slučaj i sa stranim časopisima te, naravno, domaćim izdanjima. Usprkos tome, većina Hrvata i dalje voli koristiti knjige na hrvatskom jeziku. Takozvani identitet je skupa stvar, traži dodatni porez.

Opći je dakle dojam da škole po hrvatskom planu i programu i udžbenike na hrvatskom jeziku treba izbaciti iz prakse u BiH, pogotovo kao nešto što je velikom dijelu učenika obavezno. Za naše prilike to je postalo preveliki luksuz i većina ljudi ga jedva može priuštiti, ako uopće može. Oni kojima je svejedno kolika je cijena udžbenika, a takvi su manjina, neka kupuju udžbenike na kojem im drago jeziku i neka daju ako hoće i druge dobrovoljne priloge za očuvanje identiteta.

Prometej.ba