Instrukcija o Vjeronauku u školama sarajevskog Kantona
Nakon Instrukcije ministra obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo dr. Emira Suljagića, da predmet Vjeronauk više neće ulaziti u prosjek ocjena u ovom Kantonu, reakcije su bile različite. Doduše, više je onih koji su osuđivali ovu Instrukciju od onih koji su je odobravali. O čemu se radi? Ministar je, naime, 22. travnja uputio svim školama koje su u nadležnosti Kantona Sarajevo dopis u kojem stoji da će se ubuduće „predmet Vjeronauka u osnovnim i srednjim školama ocjenjivati opisno, te da ocjena neće utjecati na ukupni prosjek ocjena učenika“. Jedan od argumenata za njeno ukidanje jest „da učenici koji ne žele pohađati Vjeronauku neće ni na koji način biti dovedeni u nepovoljni položaj u odnosu na druge učenike“.
Općepoznata je činjenica da je predmet Vjeronauk bio jedan od predmeta s najboljim prosjekom ocjena, te da su učenici koji su ga pohađali mogli, uz malo truda, računati na čistu peticu, stoji u priopćenju Ministarstva obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo.
Budući da je vjera, nevjera, agnosticizam slobodni izbor svakog pojedinca, moramo pozdraviti ovu odluku, jer se njome izjednačuju djeca koja pohađaju Vjeronauk s djecom koja ne pohađaju. Dobro je to što je ova Instrukcija donesena u sarajevskom Kantonu i što se odnosi na glavni grad, koji treba biti paradigma ravnopravnosti: nacionalne, vjerske, svjetonazorske. Odluka nove kantonalne Vlade daje nam nadu da će i naše društvo nekad sazrjeti u ozbiljno sekularizirano društvo u kojem vjera neće biti ta koja će dijeliti djecu na „jednake i jednakije“.
Međutim, očekivano, ova je odluka naišla na žestoku osudu onih koji smatraju da djecu i dalje treba dijeliti na „jednake i jednakije“, a najveću osudu iznijele su, zamislite (!), vjerske zajednice. U prvom redu mislim na Rijaset IZ, ali ni Vrhbosanska nadbiskupija nije ostala dužna. U saopćenju koje su iznijeli u javnost pozivaju Ministra da opozove odluku, iako nisu naveli ni jedan opravdani razlog njezina opoziva. Osim ove dvije vjerske institucije ili bolje reći samo institucije, jer ovaj prefiks vjerske nimalo ne odgovara načinu njihovog ponašanja, koje je antivjersko, antimoralno, antiljudsko, još je niz institucija, nevladinih organizacija, političkih stranaka, osudilo ovu Ministrovu odluku, a time podržalo politiku podjele nametnutu od rata naovamo. Najžešće u takvim osudama je udruženje „Mladi muslimani“, koje smatra da je ovo put koji vodi do potpunog ukidanja Vjeronauka iz škola.
Usprkos svim osudama, koje nisu dolazile samo sa sarajevske adrese, nego i iz cijele države, moramo reći da je potez ministra Suljagića jedan od načina da u bližoj budućnosti zaboravimo na podjele i pokušamo živjeti donoseći slobodno najvažnije životne odluke, a ne kao dosad da nam uvijek netko drugi govori kako i što odabrati. Vjera, nevjera, agnosticizam, kao što sam spomenuo na početku, treba biti slobodan izbor svakog pojedinca, a ne nametnuta od vjerskih ili političkih autoriteta, jer samo takva vjera može srušiti predrasude nejednakosti među ljudima. Vjeronauk kao predmet slobodnog izbora ne smije biti u funkciji podjela među djecom, te služiti dnevnopolitičkim prepucavanjima kao što je dosad bilo, nego mora biti predmet u kojem će se učiti o jednakosti svakog čovjeka, bio on vjernik ili nevjernik.
Budući da je vjera, nevjera, agnosticizam slobodni izbor svakog pojedinca, moramo pozdraviti ovu odluku, jer se njome izjednačuju djeca koja pohađaju Vjeronauk s djecom koja ne pohađaju. Dobro je to što je ova Instrukcija donesena u sarajevskom Kantonu i što se odnosi na glavni grad, koji treba biti paradigma ravnopravnosti: nacionalne, vjerske, svjetonazorske. Odluka nove kantonalne Vlade daje nam nadu da će i naše društvo nekad sazrjeti u ozbiljno sekularizirano društvo u kojem vjera neće biti ta koja će dijeliti djecu na „jednake i jednakije“.
Međutim, očekivano, ova je odluka naišla na žestoku osudu onih koji smatraju da djecu i dalje treba dijeliti na „jednake i jednakije“, a najveću osudu iznijele su, zamislite (!), vjerske zajednice. U prvom redu mislim na Rijaset IZ, ali ni Vrhbosanska nadbiskupija nije ostala dužna. U saopćenju koje su iznijeli u javnost pozivaju Ministra da opozove odluku, iako nisu naveli ni jedan opravdani razlog njezina opoziva. Osim ove dvije vjerske institucije ili bolje reći samo institucije, jer ovaj prefiks vjerske nimalo ne odgovara načinu njihovog ponašanja, koje je antivjersko, antimoralno, antiljudsko, još je niz institucija, nevladinih organizacija, političkih stranaka, osudilo ovu Ministrovu odluku, a time podržalo politiku podjele nametnutu od rata naovamo. Najžešće u takvim osudama je udruženje „Mladi muslimani“, koje smatra da je ovo put koji vodi do potpunog ukidanja Vjeronauka iz škola.
Usprkos svim osudama, koje nisu dolazile samo sa sarajevske adrese, nego i iz cijele države, moramo reći da je potez ministra Suljagića jedan od načina da u bližoj budućnosti zaboravimo na podjele i pokušamo živjeti donoseći slobodno najvažnije životne odluke, a ne kao dosad da nam uvijek netko drugi govori kako i što odabrati. Vjera, nevjera, agnosticizam, kao što sam spomenuo na početku, treba biti slobodan izbor svakog pojedinca, a ne nametnuta od vjerskih ili političkih autoriteta, jer samo takva vjera može srušiti predrasude nejednakosti među ljudima. Vjeronauk kao predmet slobodnog izbora ne smije biti u funkciji podjela među djecom, te služiti dnevnopolitičkim prepucavanjima kao što je dosad bilo, nego mora biti predmet u kojem će se učiti o jednakosti svakog čovjeka, bio on vjernik ili nevjernik.