"Franjo je rođen u Prozoru 22. januara 1991., a odrastao u Rumbocima i na Zahumu. Završio je Osnovnu školu fra Jeronima Vladića u Ripcima i opću gimnaziju u Srednjoj školi Prozor, a 2009. upisao se na Odsjek za matematiku Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Petu godinu studija (II ciklus) završava 2014. Proglašen je najboljim studentom PMF-a u Sarajevu. Angažovan je u nastavni proces na Prirodno-matematičkom i Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu. Povodom ove pozitivne vijesti, odlučili smo da razgovaramo sa Franjom o aktuelnim temama u našem gradu i u BiH." (Prozor-x.com)

 

S Franjom kahvenisao Amir Hadžić

 

Za početak razgovora reci nam, zašto si upisao PMF i matematiku? Ovo pitam iz razloga što znam da praktikuješ širok spektar raznih zanimanja, od fizike, pisanja itd.

Bez obzira čime se čovjek sve voli baviti, zbog kratkoće života mora odabrati jedno zanimanje od kojega će živjeti i što će činiti profesionalni dio života. Tako sam se ja odlučio za matematiku i to slučajno, što vrijedi i za mnoge druge lijepe stvari koje su mi se dogodile ili koje su me mimoišle. Iako mi je školska matematika išla odmah od ruke, fizika mi je bila prvi favorit od osnovne škole i planirao sam do kraja gimnazije da studiram fiziku, ne u BiH, ali se sve okrenulo u zadnji čas i završio sam tu gdje jesam. Postoje neke sitnice koje čovjeku odrede život: da nisam otišao na svoje prvo natjecanje (u trećem razredu gimnazije), da nisam tu u zadnji tren uradio zadatak od kojeg sam već bio odustao i koji mi je donio prvo mjesto te omogućio da upoznam ljude koji su me „navukli“ u Sarajevo, da mi je umjesto izvrsnoga nastavnika Željka Vejića od V. do VII. razreda – u razdoblju “formacije“ – predavao matematiku netko manje stručan, i još mnogo drugih sitnih stvari, danas bih živio negdje drugo i bavio se drugim stvarima.

Da se vratim na početak pitanja: nažalost ne živimo više od jednoga života (eventualnih ostalih života svakako nismo svjesni), a da jesmo, u svakom od idućih života odabirao bih neku drugu nauku i struku, jedino bih možda za književnost uzeo dva života. Žao mi je što nemam slobodnih godina da se posvetim Krleži.


Kako si se snašao u početku u Sarajevu, kao student koji dolazi iz jednog malog mjesta, gdje ljudi baš i nemaju neku pretjerano lijepu sliku o Sarajevu?

Iako sam odrastao u izrazito ruralnome ambijentu, nadam se da neće zvučati neskromno ako kažem da sam se u Sarajevu brzo snašao, kao da sam u njemu odrastao. Mada se često zaželim sela, „leži“ mi grad i gradski ambijent. Dalje, bilo gdje čovjek da živi, za život mu je dovoljno 30-ak ljudi s kojima se viđa, druži, surađuje i koji su mu bitni, a što su i tko su ostalih stotine tisuća manje je važno. Moja odluka za Sarajevo kod malo koga je naišla na simpatije, a kod većine na negativne reakcije, bilo zbog neznanja bilo zbog osjećaja koji se često mogu opisati riječju mržnja. Uvjeravan sam kako neću uspjeti izići na kraj „s muslimanima“, ta slika o Sarajevu ne da nije pretjerano lijepa nego je suprotno od bilo kakve ljepote, ali sam ostavio da vrijeme uradi svoje i da ja svojim radom, u savezništvu s vremenom, demantiram proizvođače takvih slika. Neki od njih ne mogu se danas pomiriti s mojih uspjehom u Sarajevu, bilo zbog nekih kompleksa bilo zato jer se to ne uklapa u njihovu izmaštanu sliku o sveopćoj ugroženosti Hrvata, čuo sam za par komentara koji sve tumače time što sam ja „izdao svoj narod“ (što god to značilo), ali ne treba gubiti vrijeme na izjave ljudi koji ionako nisu baš sasvim pri sebi.

Naravno, situacija u Sarajevu je daleko od idealne, naš glavni grad ne može se uspoređivati s modernim evropskim metropolama, ali je daleko od onoga kakvim ga smatraju njegovi sitni i mračni preziratelji.


U polju nauke si se već dokazao, ono što nas zanima jeste i tvoj politički aktivizam. Bio si na listi za Općinsko vijeće. Nećemo te pitati o uspjehu ili neuspjehu tvog nazovimo ga “političkog projekta”, nego nas zanima, generalno, šta misliš o aktiviranju mladih u politici?

Daleko od toga da sam se dokazao u polju nauke, tu bih tek trebalo da se dokažem. Mogu se složiti da sam se dokazao kao student, o čemu svjedoče i formalna priznanja, ali nauka počinje kad se završi fakultet. Koliko ću tu imati uspjeha, pitajte me za 30 godina, ako budemo živi i zdravi.

Ipak ću Vam reći nešto o svom političkom aktivizmu. Što se politike tiče, moja temeljna opcija je bila i ostala socijaldemokratska, samo je problem što mnogi koji se u ovoj državi pitaju naravno mnogo više od mene, nisu ostali (a pitanje je jesu li ikada i bili) socijaldemokrati, a trebali su. Moj „politički projekt“, kako ste ga nazvali, nije naišao na plodno tlo u Prozoru-Rami i poštujem svoje zemljake što preferiraju neke druge ljude i ideje, nadam se bolje od mene i mojih. Ne gajim više iluzije da „projekt“ temeljen na idejama humanizma, sekularizma, jednakosti i socijalne pravde može uspjeti na takvom tlu (ne može, očito, ni u nominalnim socijaldemokratskim strankama) i biram se baviti „pametnijim“ stvarima.

O aktivizmu mladih u politici ne mogu dati jednoznačnu pozitivnu ili negativnu ocjenu. Ima mladih koji uđu u politiku iz ideala, iz želje da promijene stanje u društvu nabolje, i njima skidam kapu, ali ima čini mi se puno više onih koji ulaze u politiku iz sebičnih razloga, iz želje za karijerom i nezasluženim privilegijama, koji postaju profesionalni klimoglavci, evet-efendije, fundamentalisti božanstva zvanog Većina, papagajski ponavljači stranačkih mantri, i na taj način se prostituiraju za kruh svagdašnji.


Kao matematičar koji sve svoje zaključke bazira na tačno određenim podatcima, reci nam kakva bi bila formula koja bi ovu našu državu dovela na putanju koja vodi ka nekom normalnom postojanju?

Nastranu sad što se još uvijek ne bih usudio reći za sebe da sam matematičar, ne treba biti matematičar da se pronađe ta „formula“. Svima je jasno zašto smo se našli u situaciji u kojoj jesmo i što bi bio – temeljem suvremenog evropskog iskustva – put za izlazak iz te situacije, o čemu neću duljiti jer bi nekome moglo zvučati politički-demagoško, ali je problem što postoji jedan mali dio ljudi, lovaca u mutnom, nacionalnih vođa i polubogova, kojima bolje odgovara kaos nego red, s još jednim većim i nerješivijim problemom, a to je da oni imaju svoje brojne ustrajne vjernike čiju vjeru u Naciju i Vođu ne mogu pokolebati nikakve činjenice. Zato ovakvo stanje toliko traje i trajat će još dugo, ne videći mu se kraja.


Dolaziš iz jednog malog mjesta, opiši nam ukratko, kako je ti vidiš, trenutnu situaciju u Prozoru: političku, ekonomsku, međuljudsku? Znamo da Prozor nema baš sjajnu prošlost u proteklom ratu.

Da, dolazim iz malog mjesta. Odrastao sam u Rumbocima i na Zahumu, gdje se odvajkada bavimo poljoprivredom i stočarstvom. Što se Prozora i Rame tiče, ekonomska situacija je očito loša, o političkoj situaciji također ne mogu imati naročito pozitivno mišljenje, ali jamčim da će biti još gora ako umjesto ovoga reformiranoga HDZ-a glavnu riječ bude vodio onaj tvrdolinijaški.

Među “običnim“ ljudima je često problem što ne uspijevaju normalno i opušteno razgovarati o politici i onda kada se ne slažu, što je vjerojatno posljedica činjenice da u tim raspravama i svađama se ne služe argumentima nego samo emocijama. Ne nastupaju racionalno nego navijački, više protiv nego za. Imajući još u vidu stalnu nacionalnu napetost koja iziđe iz faze mirovanja primjerice tokom nekih nogometnih utakmica, bojim se da ne mogu o Prozoru dati generalno lijep opis, mada ima puno pozitivnih primjera.

Prvi korak ka ozdravljenju situacije bit će kad političari i neki vjerski službenici prestanu razvlačiti pamet stalnim podsjećanjem na rat, kad ne bude skazanja tipa „oslobođenje Prozora 1992“ i kad Hrvati i Bošnjaci skupa odaju poštovanje i ljudima ubijenim na Crnom Vrhu i onima na Uzdolu, kada se u Prozoru i faktički i simbolički ostvari jednakopravnost Bošnjaka i Hrvata. Nažalost, mnogi dobro žive od proizvodnje nacionalizma: zavađaju ljude, a sami se međusobno lako dogovore kad su u pitanju vlast i pozicije.

No, bojim se da je za mnoge stvari kasno, da su nepovratno propuštene jer dobar dio ljudi Prozor-Ramu smatra samo čekaonicom do koje je malo kome stalo, jednosmjernom ulicom na putu za Hrvatsku, Njemačku i druge zemlje, kako jednom za Uskoplje reče Josip Mlakić. Onih koji bi tu željeli ostati i stvarati budućnost sve je manje. Aktualnoj vlasti i svim budućim vlastima želim najbolju sreću u eventualnim nastojanjima da se stvari poprave nabolje.


franjo sarcevic_8

Ljetna fotografija sa Zahuma


Kakva je situacija u našem obrazovanju, ima li nade za obrazovanje uopšte, kako visoko tako i osnovno i srednje?

Ovo pitanje bi zahtijevalo jako opširnu analizu koja bi prevazišla okvire našeg razgovora. Zato samo ukratko: imam dojam i mnoge pokazatelje da iz godine u godinu iz škola i s fakulteta izlaze sve lošije generacije, kriteriji su opali, a knjiga se cijeni sve manje. Obrazovanje nam se uklopilo u spiralu općeg društvenog propadanja i osipanja. I tu bi bilo zgodno izreći rješenja, ali ih je teško provesti u djelo. Ne sumnjam da bi po starome običaju uvođenje reda u obrazovanje od nekih bilo tumačeno ugrozbom nacionalnih interesa.


Urednik si internet portala Prometej.ba, tu je masa kvalitetnih tekstova koji zahtijevaju malo drugačiju čitalačku publiku. Koja je ideja vodilja za portal Prometej, i šta dalje s obzirom na tvoju zaposlenost na fakultetu? Da li će Prometej “osjetiti” manjak tvog vremena?

Točno, Prometej nije „za svakoga“ niti bismo željeli da bude takav. Najbolji slogan Prometeja bio bi ‘VIEWS, NOT NEWS’, koji je već „prisvojio“ TheEuropean. Nadam se, i radim na tome, da on opravdava svoje ime. O svemu tome najbolje može posvjedočiti sadržaj portala i tisuće stranica tekstova napisanih na njemu.

Prometej već neko vrijeme osjeća manjak mog vremena, a nažalost – kada mi uskoro krene doktorski studij – neću imati za njega skoro nimalo vremena. Nadam se da će se naći netko tko bi mogao preuzeti Prometej u svoje ruke, a svoga favorita vidim u Marijanu Oršoliću, budućem bečkom doktoru nauka i čovjeku koji je autor najvećeg broja naših kvalitetnih tekstova.


Šta dalje? Koji su tvoji planovi?

Nastaviti učiti, raditi i jednostavno živjeti, radoznalo čekajući što će život dalje donijeti. Nadam se da ću još koji put doživjeti da Milan bude prvak Evrope, a Italija prvak svijeta, to mi je najljepši razlog za život. (smijeh)


Znamo da je teško zadnjih godina biti navijač Milana, pa ti mi evo bratski i javno nudimo navijački transfer u najveći klub na svijetu: Manchester United. (smijeh)

Pa da je navijač Milana biti lako, to bi bio svatko. Rossonero a vita.


Možda zvuči pomalo otrcano, ali primjer si uspješnog mladog čovjeka koji bi mnogima trebao biti uzor. Tvoja poruka mladim ljudima?

Hvala, ali moram reći da nije uspjeh mjerilo čovjeka. Do uspjeha se može doći i na mnoge nepohvalne načine. Volim vjerovati da bih prije zbog nekih drugih stvari nego zbog samoga uspjeha mogao biti uzor nekome. Mladima bih ovom prilikom poručio da budu autentični i originalni, što jest teško jer za posljedicu ima biti u manjini, da budu istovremeno i kritični i trpeljivi prema stvarnosti i ljudima oko sebe. Kako je slično pitanje upućeno prije oko pola stoljeća slavnome filozofu Bertrandu Russellu, završit ću s njegovim riječima koje valja naučiti napamet:

„Želio bih da prenesem dva zapažanja, jedno intelektualno i jedno moralno. Intelektualno zapažanje je sljedeće: Kada izučavate bilo koju materiju, ili uzimate u obzir neku filozofiju, pitajte se samo kakve su činjenice i kakva je istina koju te činjenice potkrepljuju. Nikada ne dozvolite da vas zavede ono u što želite da vjerujete, ili ono za što mislite da bi bilo društveno blagotvorno kada bi se u to vjerovalo.

Moralno zapažanje koje bih želio da im prenesem je veoma jednostavno. Rekao bih: ljubav je mudrost, mržnja je nepromišljenost. U ovom svijetu koji postaje sve tješnji i povezaniji moramo naučiti da podnosimo jedni druge. Moramo naučiti da se iznesemo s činjenicom da neki ljudi govore stvari koje se nama ne sviđaju. Jedino na taj način možemo živjeti zajedno, a ako hoćemo da živimo, a ne da umremo zajedno, mi moramo steći dar suosjećajnosti i trpeljivosti koji su ključni za opstanak ljudskog roda na ovoj planeti.“


Franjo, čestitamo na postignutom uspjehu tokom školovanja i drago nam je što si u pozitivnom svijetlu prikazao ovaj naš kraj.

Hvala puno na čestitkama, na podršci koju mi iskazujete kroz sve ove godine i na pitanjima koja su mi ovaj razgovor učinili zanimljivim i izazovnim.

 

Prozor-x.com/12-2014