U uvodu u temu prof. Neimarlija napomenuo kako ja danas najrasprostranjenija predrasuda konfrontacije i razjedninjenosti islama i Europe. Smatra da je to pogrešno jer je islam geografska i povijesna realnost Europe. U geografskom smislu Europa nikad nije bila bez islama. Odnos islama i Europe nije bio samo vanjski jer je islam prisutan u Europi na stvarni način, po življenju muslimana. Danas je Europa u stanju projekta integracije koji bi trebao dovesti do jedinstva koje nije pod hegemonijom, nego jedinstvo protiv hegemonije. U tome smislu, karakter prisutnosti islama  u Europi ovisi o tome kako Europljani razumijevaju Europu.


O mjestu i značaju islama u Europi referat je izložio prof. dr. Stefan Schreiner iz Tübingena u Njemačkoj. Predavanje je započeo konstatacijom da se danas vode neprestane debate o ulozi islama na Zapadu. Izlaganje je predstavio u nekoliko točaka:
   - objašnjenje ideje kršćanske Europe;
   - četiri povijesna susreta Europe i islama;
   - doprinos islama u povijesti i kulturi Europe;
   - Europa i islam danas.

Smatra da je ideja "kršćanske Europe" nastala još u petom stoljeću nastankom franačkom carstva, a u 11. i 12. stoljeću ta ideja sasvim je politički ustrojena u Svetom Rimskom Carstvu, iako je pokrštavanje Europe trajalo sve do 14. stoljeća (okončano s Litvom). Ideja "kršćanske Europe" nije ostavljala prostora za druga vjerovanja, zbog čega su se nerijetko događali progoni židova i muslimana. Schreiner smatra da je ova ideja bila i ostala fikcija, jer Europa na ovaj način nikad nije bila kršćanska.


europa i islam 2


Europa je se četiri puta susrela s islamom: u 8. stoljeću arapskim osvajanjem Španjolske; drugi susret dogodio se naseljavanjem muslimanskih Tatara blizu Litve; treći susret vezan je za Balkan; četvrti susret je započeo u 18. stoljeću boravkom turskih vojnika i administracije u Pruskoj, a posebno je intenziviran u 20. stoljeću dolaskom gasterbajtera iz islamskih zemalja. 1741. uspostavljena ja prva muslimanska zajednica u Pruskoj.


Dalje je govorio o tome kako su kršćani u Europi kroz ovo vrijeme shvaćali islam. Negativnoj percepciji islama doprinijla su ponajviše arapska vojna osvajanja Španjolske, iako ta osvajanja nisu bila motivirana islamizacijom kršćana. Potrebno je stoga praviti razliku između pojma „islamizacija“ i pojma „arabizacija“. Pred vojnom moći muslimana, kršćani su se osjećali ugroženima i smatrali su da će ih islam progutati. Čak su islamska osvanja smatrali Božjom kaznom, a Muhamed je često shvaćan kao Antikrist. Zbog toga su veliku važnost u memoriji kršćana u Europi zauzimale priče i mitovi ispleteni oko pobjeda nad muslimanima. Schreiner stoga smatra da je ideja „kršćanske Europe“ ideja pobjede nad drugima. To se posebno razvilo nakon rekonkviste. To se mišljenje temelji na nekoliko mitova o pobjedama kršćana nad islamom.


Schreiner zaključuje da je susret s kulturom islama u Španjolskoj u dobroj mjeri zacrtao buduću sliku Europe, posebno prevođenjem djela islamskih mislilaca i znanstvenika. Da nije bilo ovoga susteta europska bi kulturna povijest krenula u drugom smjeru. Ne bi se primjerice dogodila renesansa i prosvjetiteljstvo u onom smislu da nije bilo islamskog utjecaja. Stoga bi bilo pogrešno tvrditi da je na kulturni razvoj Europe utjecalo samo kršćanstvo. Prema tome, bilo bi pogrešno upotrebljavati pojam „kršćanska Europa“, odnosno „kršćanski Zapad“, kao što bi bilo pogrešno Istok nazivati islamskim. Schreiner je završio riječima da je Europa uvijek imala koristi od sustreta s drugima.


Prof. dr. Enes Karić je istaknuo da muslimani ne smiju minimizirati kršćanski identitet Europe, on je vrlo snažan i bogat. Muslimani se trebaju s njime upoznati.

J.Š./Prometej.ba