Franjevačka književnosti u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj integralno je utkana u zajedničku povijesnu baštinu Bosne i Hercegovine i Hrvatske, te u kulturni identitet Hrvata na cijelom prostoru nekadašnje franjevačke provincije Bosne Srebrene od Dubrovnika do Budima, i od Splita od Carigrada. Budući da među bosanskohercegovačkim katolicima-Hrvatima sve do druge polovice devetnaestoga stoljeća drugih radnika, osim franjevaca, na polju književne kulture i nema, nije pretjerano reći da je cijela civilizacijska, povijesna i jezična memorija Hrvata pohranjena u toj 'franjevačkoj knjizi’.

Samo ponešto iz nje nam je dostupno: obrađeni su i objavljeni pojedini izrazitiji pisci ili važniji tekstovi. Ta su izdanja već rijetka, a pokušaja, da se ova baština predstavi u zaokruženom izdavačkom obliku, nikada nije ni bilo. Izdavačka kuća “Synopsis” iz Sarajeva planira u dvadeset svezaka biblioteke „Iz Bosne Srebrene” predstaviti sve važnije žanrove i autore iz ove raznovrsne, višestoljetne spisateljske prakse.

U prvom kolu izdano je pet ljetopisno-povijesnih naslova. To su poznate knjige Lašvanina, Lastrića, Benića, Bogdanovića i Baltića, a u drugom kolu riječ je o sljedećim knjigama:

Fra Stjepan Margetić, Izabrana djela, jedan svezak

Priređivač dr. Pavao Knezović

Fra Stjepan Margitić, Markovac, Jajčanin, kako se još nazivao, zadnji je u kronološkom nizu dosljednih nastavljača tradicije što ju je u prvoj polovici 17. stoljeća utemeljio fra Matija Divković, kao rodonačelnik bosanske franjevačke književnosti. U jezičnomu i grafijsko-ortografskom pogledu ta se tradicija odlikuje njegovanjem živoga pučko govora u Bosni, uz svjesno kombiniranje s dubrovačkim, dalmatinskim i slavonskim govornim elementima, te traženjem praktičnih pravopisnih rješenja u okviru pisanja i tiskanja djela bosanskom varijantom ćirilice - bosančicom.

Margitić je, kao i Divković, najsnažniji u propovjedničkoj prozi. Tiskao je dvije knjige- Izpovied karstianska (Mleci, 1701) i Fala od sveti (Mleci, 1708). Prva od njih bila je veoma čitana i popularna u narodu, nekoliko je puta pretiskavana (i ćirilicom i latinicom), pa je stekla i pučko ime - Stipanuša. U predgovoru te knjige Margetić na vrlo zanimljiv način raspravlja o problemima jezika, pokazujući svijest o važnosti pitanja koja bismo danas nazvali - standardološkim i standardizacijskim.

Epistolografija bosanskih franjevaca

Priređivač: Željko Ivanković

Gotovo puna četiri stoljeća - od prvih dviju knjiga fra Matije Divkovića napisanih u Sarajevu a tiskanih u Mlecima 1611. (Nauk karstianski… i Sto čudesa …) do danas - teče neprekinuta spisateljska djelatnost među bosanskim franjevcima. A prva tri stoljeća, do pojave građanskih, svjetovnih pisaca u Bosni i Hercegovini (s austrougarskom okupacijom 1878), drugih radnika, osim franjevaca, na polju kulture teksta među bosanskohercegovačkim katolicima-Hrvatima i nema.

Možda ništa tako živo i plastično ne odslikava svu jedinstvenost povijesne pojave i fizionomije bosanskih franjevaca, te i samu tu silno zanimljivu povijest, kao pisma koja su oni međusobno razmjenjivali, ili ih pisali na razne strane svijeta, znamenitim suvremenicima poput Josipa Juraja Strossmayera, koji je vrlo važan i čest sudionik u ovoj korespondenciji. Teško je reći u kojem su aspektu ta pisma zanimljivija i dokumentarno važnija: povijesnomu i povijesno-političkomu, socijalno-kulturološkomu, ili jezičnomu, a nimalo manju važnost nemaju i u čisto književnom smislu, jer ih se može tretirati i kao specifičan književni pod-žanr. Osobita je ta dimenzija izražena u brojnim sačuvanim pismima vrsnih književnih autora kakvi su bili Ivan Frano Jukić, Grgo Martić, Marijan Šunjić, Anto Knežević, Lovro Karaula, itd.

Poezija franjevačkog latiniteta u Bosni

Priređivač: dr. Stjepan Pavić

Povijest franjevaca u Bosni nije naklonjena „visokoj književnosti“ ni općenito onim formama života – svećeničkog i laičkog jednako – koje pogoduju višim razinama obrazovanja, kulturnog stvaranja i mirnog uživanja kulturnih i umjetničkih dobara. Zato je i latinska poezija među bosanskim franjevačkim spisateljima veoma rijetka, ali je utoliko važnije sistematizirati i valorizirati ono što franjevci u Bosni ipak jesu pisali u latinskim stihovima. Do sada takvih iscrpnih istraživanja nije bilo. U ovoj knjizi, koja je tiskana bilingvalno (s originalnim tekstovima i njihovim prijevodom), dr. fra Stjepan Pavić donosi potpun pregled tog pjesništva i njegovu povijesno-kritičku prosudbu.

Životopis bosanskih franjevaca

Priređivač: dr. Marko Karamatić

Poseban dokumentarno-književni žanr unutar raznovrsnog i još uvijek nedovoljno sagledanog i istraženog korpusa franjevačke književnosti u Bosni predstavljaju životopisi što su ih sami franjevci pisali o svojoj subraći koja su se u osobnom životu i u životu zajednice istaknula nekim osobitim zaslugama, vrijednostima, doprinosima. Ti tekstovi imaju prvorazrednu vrijednost za upoznavanje duha vremena, kao i za osvjetljavanje mnogih unutarnjih okolnosti u životu franjevačke zajednice, te općenito otvaraju zanimljiv pogled nato kako su bosanski franjevci u povijesnoj perspektivi doživljavali sami sebe. U mnogim uspjelijim primjerima ovi tekstovi dosežu i nezanemarive književne vrijednosti.

Ivan Frano Jukić, Izabrana djela, jedan svezak

Priređivač: Ivan Lovrenović

Ivan Frano Jukić- kao pisac, prosvjetitelj, kulturno-znanstveni i politički djelatnik- bio je istinski i prvi navjestitelj moderniteta u Bosni i zagovornik njezinog „evropskog puta“koji se upravo danas ukazuje u bolnom i dramatičnom aktualitetu. Jukićev život (1818-1857) i njegov kulturno- politički angažman bio je tako intezivan i plodan, tako sugestivan i vjerodostojan, da od suvremenika nikoga nije ostavio ravnodušnim, a u kulturnoj povijesti Bosne i Hercegovine zauzeo je izvanredno značajno mjesto kao pokretač ili anticipator mnogih važnih poduhvata koji po duhu pripadaju novoj epohi građanske kulture. Pokrenuo je prvu interkonfesionalnu pučku školu, narodnu učionicu (u Varcaru 1849), osnovao i uređivao prvi književno- kulturni časopis Bosanski prijatelj, prvi je artkulirao ideju općeg državnog muzeja, zagovarao stvaranje kulturnog društva Bosansko kolo kao zametka akademije znanosti i umjetnosti, isticao važnost bilježenja i proučavanja povijesnog naslijeđa i pučkog stvaralaštva, uzduž i poprijeko obišao Bosnu i Hercegovinu i pisao sjajne putopise, te historiografske, zemljopisne, etnografske spise. Sa zadivljujućom energijom i entuzijazmom spajao je u svojem pozvanju i djelovanju starinski duh svojih franjevačkih prethodnika- propovjedničkih pisaca, kroničara, kulturnih radnika- s modernom vokacijom individualno angažiranog književnika i prosvjetitelja. Izbor tekstova iz Jukićeva opusa za ovo izdanje načinio je Ivan Lovrenović, a Jukićeva književna povijesno-kulturna pojava osvjetljuje se u esejima prof. Zdenka Lešića, prof. Uge Vlaisavljevića i prof. Envera Kazaza.

www.synopsisbook.com