Javna televizija bez javnoga govora o manjinskim vjerskim zajednicama u Republici Hrvatskoj

Ostao sam nemalo iznenađen kad sam, pregledavajući raspored HTV-ovih emisija za ovogodišnje mjesece srpanj i kolovoz, primijetio da u navedenome razdoblju nema čak ni reprizâ nekih dobrih emisija, a kamoli da bi se, kao što bi to bilo primjereno za takvu vrstu pravih javnih, općih dobara, emitirale u svojim uobičajenim terminima. Slijedno tome, riječ je o veoma vrijednim i za hrvatsko društvo ne samo u obrazovnome, nego također i u političkome, kulturnom i vjerskom smislu korisnim i potrebnim emisijama. To su Duhovni izazovi (HTV1, emitirana jednom tjednom – svake subote) i Ekumena (HTV1, emitirana jednom mjesečno, posljednjeg petka u mjesecu). Te HTV-ove emisije bile su jedine u našemu medijskom prostoru koje su pratile život i rad manjinskih vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj – kako registriranih tako i neregistriranih -, i što je jako važno naglasiti: bile su prožete „duhom tolerancije i dijalogom“ čime su na najbolji mogući način potvrđivale Republiku Hrvatsku kao „multikulturalnu i multireligijsku zemlju“, prepoznatljivu po tome ne samo u njezinu okruženju nego i u Europi. No, sudeći prema već usvojenoj ljetnoj shemi Hrvatske televizije, stječe se dojam da je multikulturalnost i multireligioznost ove „prelijepe i tolerantne zemlje Hrvatske“ – kako volimo sami sebi tepati – odjezdila na godišnji odmor negdje u neka egzotična i nepoznata područja i to u trajanju od najmanje dva mjeseca. Istina, HTV nas nije ostavio bez religijskih sadržaja, jer se bez smanjivanja minutaže nastavlja redoviti religijski program u okviru potreba i interesa većinske Katoličke crkve: emisija Mir i dobro (HTV1, emitira se i dalje svake nedjelje) kao što svake nedjelje ide izravni prijenos sv. Mise iz neke od katoličkih crkava (HTV2). Uz to, u subotnjim terminima Duhovnih izazova u mjesecu srpnju „ide“ repriza dokumentarne serije „Protestanti“(o Martinu Lutheru, kalvinizmu i anglikanizmu, Reformaciji u Hrvatskoj te o Matiji Vlačiću Iliriku) dok ćemo u mjesecu kolovozu gledati reprizu dokumentarne serije "Osnivači crkvenih redova" (o sv. Benediktu, sv. Bernardu iz Clairvouxa, sv. Franji Asiškom, sv. Dominiku i sv. Ignaciju Loyoli). Naravno, nitko nema ništa protiv da se i na ovome planu ispunjavaju odredbe ugovora između Hrvatske biskupske konferencije (HBK) i nekih protestantskih crkava s Hrvatskom radiotelevizijom (HRT). Međutim, temeljem gore navedenoga sasvim razložnim postavlja se pitanje, a što je s ispunjavanjem obveza iz ugovora između Hrvatske radiotelevizije i ostalih manjinskih vjerskih zajednica, pošto smo ovim 'planom repriziranja' suočeni s činjenicom da ćemo ovoga ljeta (a možda i duže – tko zna?!) ostati uskraćeni za neposredne razgovore s predstavnicima nekih manjinskih vjerskih zajednica o njihovu promišljanju naše zajedničke, istina - nimalo 'vesele' hrvatske zbilje, o načinima očuvanja njihova ponajprije kulturnog, a potom i religijskog i nacionalnog identiteta, ali i da ćemo biti uskraćeni za neposredne razgovore o njihovu promišljanju života i opstanka kršćana u većinskome nekršćanskom okruženju (u islamskim zemljama ili pak u Izraelu). Kako uz vjerske zajednice u Republici Hrvatskoj postoji i sve više jača 'zajednica' onih koji ne vjeruju ili hoće da ne vjeruju, ovim ljetnim ukidanjem čak i do sada vršenih reprizâ Duhovnih izazova i Ekumene nećemo imati ni jedne emisije u kojoj bismo mogli suočiti se s promišljanjima o našemu suvremenom hrvatskom društvu i o zbivanjima u svijetu iz vizure osvjedočenih ateista ili pak agnostika. No, kad je sve to tako, postavlja se, naravno, pitanje, kako je i na koji način HTV to mogao uraditi i nas, svoje gledatelje, ostaviti na suhome, odnosno javno se kao javna televizija koja hoće i trudi se promicati multikulturalnost i multireligioznost odreći govora o životu i radu manjinskih vjerskih zajednica kao i sekularnih, nereligioznih i ateističkih udruga i inicijativa? Teško mi je uprijeti prstom u nekoga i proglasiti ga krivcem za ovakvo stanje. Međutim, umjesto toga, postavit ću jedno sasvim naivno, ali nimalo lijepo pitanje: jesu li, možda, svemu ovome 'kumovali' predstavnici manjinskih vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj i zatražili od HTV-ovih urednika da ih oni u ovih dva mjeseca ljetnih praznika ostave na miru jer im je već „puna kapa“ televizijskoga i radijskog govora o njima i njihovu i djelovanju? Nisu li, možda, HTV-ovim urednicima javili da hrvatski građani o njima ionako već sve znaju – jer da su oni to naučili kroz redovito školovanje (!) – i da nema smisla u ove sparne ljetne dane zamarati ih temama iz života npr. Srpske pravoslavne crkve, Islamske zajednice, crkava protestantske baštine, židovskih zajednica, novih religijski pokreta i kultova ili pak iz života naših građana bez ikakvih vjerskih uvjerenja i bez crkvenoga/religijskog pripadanja? Možda, velim, u tome grmu leži zec? Bilo bi, stoga,veoma korisno čuti što o svemu ovome kažu predstavnici manjinskih vjerskih zajednica, ali i sekularnih, nereligioznih i ateističkih udruga i inicijativa. Uz jednu opasku: ako je sve ovo oko „urešivanja“ HTV-ove ljetne sheme rađeno uz njihovu i suglasnost religijski nemuzikalnih udruga i pojedinaca, onda se najiskrenije ispričavam što se uopće javih. Ivan Markešić, sociolog religije