Sinoć je, povodom najavljene reforme u zdravstvu, održana javna tribina u prostorijama Zavoda za zdravstvenu zaštitu studenata Univerziteta u Sarajevu. Tribinu je organizovala Studentska organizacija Filozofskog fakulteta na kojem je trebala da se održi javna rasprava ali dekanat nije dao dozvolu za to. Skupu su se odazvali studenti, građani, medicinsko i nemedicinsko osoblje Studentskog zavoda, direktorica Zavoda Žana Pozderac, prof. dr. Bakir Nakaš te predstavnici SPUS-a i neformalne političke društvene organizacije Jedan grad jedna borba. Iako su su bili pozvali, skupu se nisu odazvali ministrica zdravstva Zilha Ademaj i premijer KS Elmedin Konaković.

Na samom početku skupa, prof. dr. Bakir Nakaš je pred okupljenima iznio podatke o raspodjeli novca u zdravstvenom sistemu Kantona Sarajevo obavijestivši ih da Klinički centar KS ima budžet od 196 miliona KM, od toga 110 miliona iz fonda kantonalnog Zdravstvenog osiguranja, Opća bolnica 23 miliona iz budžeta, Hitna medicinska pomoć 10 miliona (!), Zavod za zdravstvenu zaštitu žena i materinstva 3 miliona, Zavod za zdravstvenu zaštitu zaposlenika MUP-a Kantona Sarajevo 1.100.000, Zavod za zdravstvenu zaštitu studenata Univerziteta Sarajevo 1.700.000, od toga 1.186.000 iz budžeta, Zavod za sportsku medicinu KS 333.840, zaključivši ovaj dio pitanjem gdje je ušteda!?

Direktorica zavoda je u svom obraćanju sa početka skupa istakla kako je Zavod 14. septembra ove godine obilježio 67 godina postojanja i podsjetila na hrabar podvig Amire Sefo koja je '90-ih godina za studentsku populaciju, iz sredstava samodoprinosa, izgradila objekat koji je imao i rentgenski kabinet, magnetnu rezonacu i sl. Direktorica se pozvala i na propise Svjetske zdravstvene organizacije u kojima se precizira da su potrebni specifični pristupi određenim kategorijama društva, između ostalih i studentima te spomenula velike opstrukcije u radu ove ustanove u proteklom desetljeću poput opstrukcija u nabavci opreme i u edukaciji kadra; što sve zajedno izgleda kao da je bilo priprema za nedavni potez vlasti da predloži ukidanje Studentske poliklinike.

Iako je kasnio na početak skupa, Harisu Zahiragiću, predsjedniku Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu, nije trebalo mnogo da zatraži riječ i obrati se prisutnima. Njegovo obraćanje, duže od 20 minuta, izazvalo je takvu buku u prostoriji da cijela stvar u jednom trenutku nije ličila ni na kakvu javnu raspravu, nego na javni okršaj. Zahiragić je među prvim rečenicama otkrio svoju neupućenost u temu rekavši da Zavodi ne mogu pružati tercijarnu zaštitu na šta su reagovali medicinari a dr. Nakaš ga je pitao zna li šta znači tercijarna zaštita. Nakon što su ga informisali o čemu govori, Zahiragić je, nimalo zbunjen maloprijašnjim ispadom, nastavio kritikovati rad Studentske poliklinike rekavši kako on ima dioptriju a na Poliklinici su mu dva puta izdali potvrdu i niko mu nije rekao za loše stanje vida. Nadglasao je sve reakcije uposlenica Zavoda koje su mu pokušavale objasniti šta je potvrda o kojoj govori i upitao nas sve zašto doktori ne dolaze njemu na fakultet. Po Zahiragiću, rad Poliklinike je problematičan i zato što nijedan profesor nije vraćen sa nastave a on sam zna koliko ih je isfrustriranih. Također, njemu je prijatelj sa Medicinskog fakulteta rekao da se 90 % bolesti može uočiti u ranoj fazi a da Zavod za zdravlje studenata ne radi ništa po pitanju prevencije. Kada mu je jedna od prisutnih doktorica rekla da nalazi o psihičkom stanju bilo koga pa i profesora ne smiju biti javni, nego se šalju u dekanate fakulteta i da studenti trebaju sami voditi brigu o svom zdravlju, Haris je pobjedonosno odgovorio da nije ni znao da postoji ovaj Zavod.

Svetlana Nedimović, delegatkinja organizacije Jedan grad, jedna borba, iznijela je jasno da je osnovni problem sa najavljenom reformom to što nije provedeno nikakvo istraživanje koje bi ukazalo na stvarne potrebe u zdravstvenom sistemu i istakla problem pripajanja različitih specijalističkih zavoda porodičnoj medicini.

Svoje viđenje pitanja reforme skupu je iznio i Suad Beganović, predsjednik STAFF-a koji se složio da najavljena reforma nije nikakva reforma nego tipično rezanje troškova. Beganović je istakao da je Sarajevo studentski grad i da on kao takav mora imati studentsku polikliniku; ukoliko Sarajevo ne želi biti studentski grad - to je uredu, ali onda se to treba otvoreno reći. Predsjednik STAFF-a smatra da je ovakva politika moguća između ostalog i zbog toga što se odluka o zatvaranju Studentske poliklinike tiče svih studenata od kojih velika većina nije iz Sarajeva, dakle ne glasa u ovom gradu.

Direktorica Pozderac aktivno je učestvovala u cijelog raspravi i isticala da se i uposlenici Zavoda kojim rukovodi zalažu za reforme, ali da one vode nabolje, da u njihovo osmišljavanje i donošenje budu uključeni ljudi iz struke i pacijenti.

Rezultat javne rasprave su artikulisani zahtjevi koji će biti poslani nadležnima kao prilog javnoj raspravi. Zaključci sa javne rasprave su:

1. Krajnji korisnici zdravstvenih usluga i radnici u zdravstvu moraju biti uključeni u proces planiranja bilo kakvih promjena u zdravstvu. Sve promjene moraju početi utvrđivanjem potreba korisnika i radnika u zdravstvu, te uključivanjem relevantnih institucija poput Ministarstva zdravstva Federacije BiH i Agencije za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu FBiH.

2. Dokument u raspravi ni na koji način ne tretira problem korupcije.

3. Specifičnosti različitih skupina unutar populacije u pogledu zdravstvene zaštite moraju se organizacijski ispoštovati. Upućivanje različitih skupina (školske djece i omladine, studenata, pripadnika policijskih snaga i sl) u već sad preopterećene kapacitete porodične medicine nije prihvatljivo i neće voditi poboljšanju usluge.

4. Nelogično je i štetno ukinuti zdravstvenu djelatnost i finansiranje zdravstvene djelatnosti Stomatološkom fakultetu s klinikama, čime se prekida vitalna veza između akademske sfere i prakse. Konkretno, onemogućava se praksa studenata na višim godinama, a što dovodi u pitanje obrazovanje novih generacija stomatologa.

5. Mora se planirati širenje kapaciteta i unapređenje rada u porodičnoj medicini, uključujući i prilagodbu već sprovedene informatizacije zahtjevima procesa rada.

6. Nužno je izraditi sveobuhvatni dokument koji će, uz eksplicitno definisanje rješenja svakodnevnih problema u zdravstvu, sadržavati korake i rokove realizacije. Takođe se mora precizno utvrditi da li se planiranim potezima namjerava ostvariti jednokratna novčana dobit, prodajom objekata, ili se može govoriti o kontinuiranoj godišnjoj uštedi.

7. Bilo kakva reorganizacija zdravstva u Kantonu Sarajevo nezamisliva je bez korjenite transformacije Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu kao ustanove s najvećim budžetom i najvećim gubicima.

8. Gašenje različitih zavoda nije odgovor na probleme – da bi prestala potreba za postojanjem nekog zavoda, mora se sprovesti detaljno istraživanje njegove uloge, funkcionalnosti i značaja unutar zdravstvenog sistema. Radikalni rezovi se nerijetko mogu zamijeniti dobro planiranim i utemeljenim internim reformama ustanove. Promjene su potrebne i Zavodu za zaštitu zdravlja studenata, ali se mora krenuti od studenata i očekujemo da u to budemo uključeni.

9. Dokument ne precizira na koji način će se studentima koji dolaze iz drugih kantona obezbijediti efikasna zdravstvena zaštita – samo se upućuje na sporazum zaključen između kantona u pogledu zdravstvene zaštite, koji međutim ovo detaljnije ne reguliše i fokusira se na troškove.

10. Finansijske uštede ne smiju diktirati promjene u zdravstvu.

11. Učesnici traže od nadležnih da ozbiljnije pristupe zadaći reorganizacije i restrukturiranja u zdravstvu, s obzirom da sam predloženi dokument upozorava da je jedan od rizika namjeravanih promjena „povećanje udjela hroničnih masovnih nezaraznih bolesti u ukupnom morbiditetu stanovništva KS“.

Žustra javna tribina trajala je nešto više od dva sata i otkrila kako bi se imalo o čemu raspravljati danima. Iako je tema bila reforme u zdravstvu, moderatorica Hana Soko morala je nekoliko puta napominjati da se nismo okupili da razgovaramo o Harisu Zahiragiću koji je svojim iskazima i prijedlozima poput toga da treba otvoriti ambulante u studentskim domovima i na taj način riješiti studentsko zdravstvo onemogućavao konstruktivnu raspravu i koristeći svoj prodorni glas nametao se kao voditelj skupa insistirajući da se predstavi svako ko se javi za riječ. Upadice iz publike koje su se mogle čuti bile su jednako zanimljive kao i sama rasprava jer je nekoliko puta spominjana prodaja zgrade Studentske poliklinike kao pravi razlog ukidanja ove institucije.

Kao što je rečeno, zaključci će biti upućeni nadležnim a nama ostaje da se zapitamo predstavlja li vlast interese građanstva kao što SPUS predstavlja interese studenata/ica i, za svaki slučaj, da na vrijeme spremimo kasicu za popravljanje zuba.

(Lejla Reko, Prometej.ba)