U količini iskazanog negativnog naboja, mržnje i difamacija prednjači 'stožerna' stranka hrvatskog naroda – HDZ BiH. Ljudi u ovoj stranci doslovno ne biraju sredstva kako bi se dokopali vlasti. Mogu poslužiti kao odličan primjer Selimovićevoj sintagmi da je vlast “najteži porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik. Neodoljiva je kao čarobni kamen, jer pribavlja moć.” Iako, da budemo dosljedni Selimoviću, „poštene i mudre vlasti nema, jer je želja za moći bezgranična”.


Na predizbornim skupovima HDZ-a BiH ponajmanje se govorilo o programu ove stranke. Gotovo sva 'priča' se svela na patetičnu mržnju koja se iskazivala čestim spominjanjem aktualnog načelnika Ivančevića. Izostala je argumentirana i razumna kritika s obzirom na vladajući period sadašnjeg načelnika. Lupalo se šakama o stol, nekontrolirano mahalo rukama. Govornici su često pjenili zbog pretjerano velikih emocija, koje se pojavljuju kad čovjek nije siguran u ono što govori i kad sam nema što reći. Tu se sve zaustavljalo. Osim praznih fraza da će sve biti bolje kad oni dođu na vlast, ništa se konkretnije nije ponudilo. Primjerice, na svim skupovima po ramskim mjestima priča se uglavnom svodila na imovinu sadašnjeg načelnika i razglabale se razne 'teorije' o njezinom porijeklu ili se 'teoretiziralo' o privatnim životima kandidata iz drugih stranaka. U svakom slučaju neozbiljno od stranke i ljudi koji imaju ambicije da preuzmu vlast. Neozbiljno i nepošteno prije svega prema biračima, i nimalo na „dobrobit“.


Također veliki broj istupa ove stranke u javnost preko portala odnosio se na neargumentirano blaćenje načelnika i ostalih kandidata iz drugih stranaka. Tako se jedne prilike na meti napada mladeži HDZ-a BiH našao nositelj liste HDZ1990 Luka Faletar. 'Počašćen' je sljedećim riječima: „Sjeti se gospodine Faletaru da si kao nečiji sluga davno bio predsjednik omladine SKJ, Titova štafeta ti je trasirala političku karijeru, dok si nosao štafetu tamo-amo, druge si hrvatske mladiče zbog domoljubnih pjesama slao u Šantićevu. Nisi imao konkurencije, a nisi ni pristaša među hrvatskom mladeži, bio si kao i danas sluga ili „Sejdo Bajramović“ nekom koji nema ništa slično sa nama, koji hoćemo socijalnu pravdu, normalne uvijete za život i zapošljavanje.” I na koncu ga zamoljavaju: “Molimo te da u interesu Rame i njene mladeži nestaneš sa scene političara koji se tobože brine za Ramu.”


U nemogućnosti da ponude nešto novo i bolje, 'argumenti' kandidata HDZ-a BiH isključivo su obezvrjeđivanje ljudskog dostojanstva svojih protukandidata. Često se ne poštuju nikakve moralne norme i ograničenja. Primjerice, aktivisti ove stranke odlučili su se za jedan bizaran korak: ovih dana dijele građanima pisma kojih je sadržaj isključivo difamacija aktualnog načelnika. Mogli bismo se složiti s pismima kad bi njihov sadržaj bio program ove stranke za predstojeće izbore. No, čini se da je ovoj stranci politički program u drugom planu. Ukratko: cijela se kampanja svela na obezvrjeđivanje ljudskog dostojanstva protukandidata, posebno načelnika Ivančevića. Na skupovima ove stranke govorili su mnogi članovi koji su inače državni službenici i kojima zakon ovakvo nešto ne dozvoljava. Ali, sve se može „uz Božju pomoć“! Da nisu privatizirali Boga, mogli bismo mirne duše reći: „Ne dao im Bog (o)vlasti.“


Prometej, 4. listopada 2012.