Karnevalska lutka u Mostaru izraz je kukavičluka
Organizatori karnevala mogli su „spaliti“ nekoga tko je zbilja važan u tom kontekstu, primjerice Dragana Čovića, s obzirom da se inače ne usude da puno progovaraju o tom šefu hobotnice čiji su krakovi dohvatili svaku bitnu hrvatsku instituciju u BiH
Izvor fotografije: N1
Nije nikakva hrabrost u Mostaru, u onom dijelu grada kojim dominira i vlada HDZ, kao karnevalsku krnju spaliti lutku napravljenu po liku koji je na tom prostoru i u toj demografiji ionako omražen po raznim osnovama. Ove godine to je Martina Mlinarević, druge godine će biti možda netko drugi koga je iz te pozicije veoma ugodno nesimpatizirati. Napadati Martinu Mlinarević iz Mostara hrabro je točno onoliko je hrabro napadati iz Sarajeva, da uzmem regiju kao primjer, Zapadnu Hercegovinu – dakle, tu nema hrabrosti ni traga, nego se radi o zauzimanju jedne ugodne i društveno poželjne pozicije u kojoj je individualna argumentirana kritika ustupila mjesto horskom huškanju.
To ne znači da bilo tko treba biti imun na kritiku niti da s bilo kojeg mjesta ne treba govoriti o pojavama koje smatramo negativnim i pogrešnim i za koje imamo argumente da su negativni i pogrešni. Postoje u tom smislu mnogi argumenti koji ne idu u prilog Martini Mlinarević i prema tomu se može i satirički odnositi. No, označiti u Mostaru, gradu kojim vladaju HDZ-ovi moćnici i gdje stoluje najveći moćnik među bosanskohercegovačkim Hrvatima, u kojem traje agonija Aluminija koji su ti moćnici devastirali, na javnoj fešti jednu Martinu Mlinarević kao krivu za zlo tokom godine, u najmanju je ruku tragikomično i izraz je kukavičluka.
U tradiciji karnevala je da se na kraju fešte „spaljuju“ moćnici, jer je sav smisao u tome da si ljudi taj dan daju oduška i da urade ono što inače ne smiju. Organizatori karnevala mogli su „spaliti“ nekoga tko je zbilja važan u tom kontekstu, primjerice Dragana Čovića, s obzirom da se inače ne usude da puno progovaraju o tom šefu hobotnice čiji su krakovi dohvatili svaku bitnu hrvatsku instituciju i organizaciju u BiH, od Crkve i Sveučilišta do hidroelektrana i komunalnih poduzeća. Najbolje bi, svakako, bilo da ovoj tradiciji jednom dođe kraj, s obzirom da u BiH, Hrvatskoj kao i diljem Evrope svake godine proizvede isuviše zle krvi i preuveličanih interpretacija te posljedice koje nisu uopće smiješne ni zabavne.
Prometej.ba/F.Š.