Kordiću, prvo otiđi u Ahmiće, pa onda na Uzdol!
Osuđeni ratni zločinac Dario Kordić, koji je zbog zločina nad Bošnjacima u Srednjoj Bosni, posebno odgovornosti za zločin u Ahmićima gdje je ubijeno 116 bošnjačkih civila, izdržavao 2/3 25-godišnje zatvorske kazne i proljetos se vratio na slobodu, posjetio je jučer Uzdol, gdje su pripadnici Armije BiH u stravičnom zločinu 14. rujna 1993. ubili 29 civila i 12 pripadnika HVO-a.
Naravno, ni ta njegova posjeta nije mogla proći bez oduševljenja prisutnih i bez blagoslova nadležnih crkvenih funkcionera. Nakon vjerskog programa i promocije dokumentarnog filma „Uzdol 41“, nazočnima se obratio sam Dario Kordić. Naravno, kao i obično, bez imalo kajanja ili barem samokritičnosti, Kordić je na svoj način govorio o svojem životu, o križu kojeg je nosio, istaknuvši ipak da njegova „žrtva“ nije bila vrijedna spomena kad vidi što je bilo na Uzdolu. Iz svoje pozicije autoviktimizacije, koja je i pozicija većine Hrvata u BiH, te patološke religioznosti, Kordić je 25 minuta lamentirao o mučenicima čija je „krv sjeme novih kršćana“, o Gospodinu Isusu Kristu „koji je pobijedio smrt“, o obrani „najljubljenijeg hrvatskog naroda“ čija je obrana u Srednjoj Bosni bila „biserno čista obrana“, o „uzništvu“ herceg-bosanskih osuđenika u Haagu, o tome kako je njihova borba „spriječila planove svjetskih moćnika“, o svojoj molitvi krunice, specijalnim odnosima sa Svemogućim Bogom i tako dalje i tome slično. Radi mentalnog zdravlja čitatelja ne želim više prepričavati njegov nastup. Žrtve Uzdola mogu biti samo povrijeđene prisustvom čovjeka koji je drugome narodu nanio njegove "uzdole".
Ono što se neprestano mora ponavljati, radi Kordića, radi njegovih sljedbenika i pokrovitelja i radi istine i pravde jest da je Kordić osuđeni ratni zločinac; prije nego što je dobio priliku da to postane, Kordić se istaknuo govorima koji su „bili su prijeteći, primitivno i eksplozivno nacionalistički, nabijeni surovom mržnjom prema Muslimanima“ (I.L.), a kao glavni Tuđmanov čovjek za Srednju Bosnu bio je zadužen za provođene plana podjele BiH i etničkog čišćenja „hrvatske zemlje“ te rata protiv Bošnjaka kao logične posljedice (ili pak sastavnog dijela) toga plana. Za one koji ne žele zatvarati oči pred oslobađajućom istinom preporučujem tekstove Ivana Lovrenovića Kordić po drugi put među Hrvatima.
Ali, po svemu sudeći, uzaludni je to podsjetnik narodu koji bezglavo trči onom stazom koju su utabali Kordić&Comp, a to je put totalne propasti.
Prometej.ba 14.09.2014.
Fotografija: Zagreb, 10.06.2014: "Stajanje u znak sjećanja na žrtve ratnog zločina počinjenog u selu Ahmići", kao reakcija na doček Daria Kordića