Kristalna noć i papa Franjo
U noći devetog studenoga 1938. godine Nacistička je stranka Njemačke organizirala “spontanu” hajku u kojoj su ubijeni deseci Židova, spaljene mnoge sinagoge, oskvrnjena groblja, uništeni dućani, a po razbijenim staklima izloga noć je dobila ime “kristalna noć”. Ona je bila uvod u holokaust; progone, masovne deportacije i najstrašnije krvoproliće kojim je obilježeno dvadeseto stoljeće.
Na sedamdeset i petu godišnjicu tog događaja, papa Franjo je vjernicima okupljenim na Trgu svetog Petra potvrdio bliskost i solidarnost braće katolika s židovskim narodom, uz molbu Bogu ” da nam sjećanje na prošlost i grijehe prošlosti pomogne da budemo uvijek budni naspram svakog oblika mržnje i nesnošljivosti”. Divne li poruke! Jasne, izravne, u duhu onoga u što vjerujemo, a to je Ljubav. Tolerancija. Pomirba. Zajedništvo.
Pozvao je Papa i na molitvu za žrtve tajfuna na Filipinima, nedavno za mir u Siriji jer “nasilje i rat nisu putovi koji vode ka miru”, otputovao je na otok Lampedusu i tamo molio za imigrante koji su se utopili u Sredozemnom moru… to, i još puno, puno toga, sve po mjeri ljudskoga srca koje na svakom dijelu kugle zemaljske jednako trpi, i jednako treba utjehe, a koju ovaj dobri Papa posreduje na najjednostavniji način, blizak i razumljiv svakom. Nema u njegovim porukama skrivenih primisli, kamenčića koji bi možda mogli nažuljati, isključivosti, osude, uske i krute pravde… ne, ne… samo čista i svjetla poruka ljubavi, kako i treba biti.
Dok ga slušam, razdragana sam kao dijete, sve je tu tako jasno i dobro. Kao da sam se vratila kući u kojoj se govori jezikom koji razumijem, a moja ga duša prepoznaje kao materinji. Pa ga pohlepno i željno sluša, i širi se od riječi ljubavi i blagosti koja sve postavlja na pravo mjesto, i vraća jednostavnu vjeru u božansko po mjeri ljudskog.
Piše: Edit Glavurtić. Tekst preuzet s prijateljskog portala Radiogornjigrad.org
Papa Franjo s imigrantima na otoku Lampeduzi