Sloboda pojačanih migracija unutar Unije, koje su indirektno dovele do jačanja anti-EU nastrojenih političkih grupa u nekim bogatijim zemljama, kao što je Ujedinjeno Kraljevstvo, sada se isplaćuje: ove migracije pomažu nacijama na periferiji EU, kao što je rumunjska, da usvoje najbolje prakse starijih, temeljnih demokracija.


U prvom krugu izbora, premijer Victor Ponta je pobijedio Johannisa, gradonačelnika transilvanijskog grada Sibiua iz političkih redova desnog centra. Johannis, etnički Nijemac, nije bio favorit za pobjedu. Prije svega zato što je evangelik, a ne pravoslavac kao većina Rumunja, a i zato što je vodio prilično dosadnu kampanju. Međutim, izbori su se zakomplicirali s pritužbama iz rumunjske dijaspore koja je imala probleme s glasanjem. U Italiji i Španjolskoj, gdje su Rumunji najveća imigrantska grupa, kao i u Francuskoj i Velikoj Britaniji, koje također imaju mnogo rumunjskih doseljenika, redovi na glasačkim mjestima bili su jako dugi.


Incidenti, sabotaže na glasačkim mjestima razljutili su Rumunje u dijaspori i domovini. Protesti su izbili duž Rumunjske i ljudi su zahtijevali da emigrantima bude omogućeno da glasaju. Pontina socijalistička vlada je osumnjičena da je pokušala na razne načine sabotirati glasanje dijaspore jer je dijaspora u prošlosti podupirala stranke desnog centra. Prema članku Tome Bureana s Babes-Bolyai Univeziteta 2011, aktualni predsjednik, Traian Basescu, političar desnog centra koji je zauzeo čvrst stav prema korupciji, „sistematski je skupio veći udio podrške dijaspore u zemljama koje su više demokratske, koje uživaju više ekonomskih sloboda, i koje su manje korumpirane.“


Oko 3 milijuna Rumunja s pravom glasa žive u dijaspori, predstavljajući značajan udio u zemljinih 18 milijuna glasača s pravom glasa. U drugom krugu izbora 2014., broj emigranata koji su glasali udvostručio se u odnosu na prvi krug, popevši se na 378.811, od čega je polovica glasača iz Italije i Španjolske. Zahvaljujući protestima, učešće na izborima se također povećalo unutar Rumunjske. Ovo je Johannisu, od kojega se više očekuje da nastavi Basescuovim antikorupcijskim smjerom nego što bi to učinio Ponta, omogućilo iznenađujuću pobjedu.


Korupcije i slabe institucije su glavni razlozi zašto stanovnici istočne Europe napuštaju svoje zemlje. U razvijenim zemljama, javnost ih često vidi kao ekonomske emigrante ili čak „turiste iz koristi“ koji parazitiraju na obilju i socijalnom sistemu njihovih domaćina. Točnije bi bilo, međutim, vidjeti ih kao izbjeglice iz beznađa. Da su njihovi motivi za emigraciju bili čisto ekonomski, oni ne bi u tako velikim brojevima glasali, i ne bi imali interesa za političku situaciju u svojim domovinama.


Ovo svjedoči i smjer u kojem emigranti glasaju. Na ruskim predsjedničkim izborima 2012. predsjednik Vladimir Putin izgubio je od milijardera Mikhaila Prokhorova u Francuskoj, Kanadi, Australiji, Češkoj, Nizozemskoj i Švicarskoj. U nekoliko drugih razvijenih zemalja, Putinovo vodstvo je bilo manje izraženo nego u Rusiji. U svibnju 2014., na ukrajinskim predsjedničkim izborima, prozapadni milijarder Petro Poroshenko dobio je 62,3% glasova ukrajinske dijaspore.


Španjolska i Italija baš i nisu najblistaviji primjeri čiste politike ili jakih institucija, ali u usporedbi s Rumunjskom – ili s većinom istočnoeuropskih nacija s velikim iseljeničkim odljevom – one su funkcionalne demokracije. Život u zemljama s dužim demokratskim tradicijama često vodi emigrante zaključku da njihove zemlje podrijetla trebaju razviti jače civilne i političke kulture.


Centralne bi se zemlje EU stoga trebale potruditi kako bi očuvale slobodno kretanje unutar Unije, i to ne samo zbog posljedične veće fleksibilnosti tržišta, snižavanja cijena i pozitivnog fiskalnog efekta. Migranti će tako više prigrliti neke običaje njihovih novih zemalja i zalagati se da se ovi usvoje i u njihovim domovinama. Malo po malo, oni će inicirati promjene koje će stvoriti uvjete koji bi im mogli omogućiti da se vrate kući: manje korupcije i bolje uprave znače i više poslova i viši životni standard.


Ista logika važi i za građane istočne Europe iz zemalja koje nisu dio EU. Ukrajinci i Rusi trebaju podršku u prepoznavanju mana njihovih beznadno korumpiranih vlada. Nema boljeg načina da se pruži ta podrška osim toga da im se omogući slobodno iskustvo života u zemljama gdje im porezi koje plaćaju uistinu omogućuju neke usluge i zaštitu od strane države. Što više Rusa iskusi zdravija društva Europe, to će manje biti prijemčivi za otrovnu antizapadnu propagandu njihove vlade.

 

Objavljeno na bloombergview.com

S engleskog preveo Marijan Oršolić