Michael Lapsley u Sarajevu
U četvrtak, 3. 4., u sarajevskom Mediacentru, Kolodvorska 3, s početkom u 19h bit će održana promocija knjige Michaela Lapsleyja „Od žrtve do pobjednika – borac za slobodu i ljudske duše“. Radi se o Lapsleyjevoj autobiografiji.
O knjizi će govoriti Amer Tikveša, Gradimir Gojer, Lejla Turčilo i sam autor. Moderator će biti Svetlana Broz, direktorica NVO Gariwo.
Svi prisutni dobit će primjerak knjige na poklon, a bit će obezbijeđen i prevod autorovog obraćanja s engleskog.
O autoru i knjizi
Michael Lapsley je Novozelanđanin, a nakon završene obuke za anglikanskog svećenika u Australiji upućen je u Južnu Afriku. Odmah po početku službovanja posvetio se borbi za oslobođenje od aparthejda, kao kršćanin i kao svećenik, i priključio se pokretu Nelsona Mandele Afrički nacionalni kongres.
Iz Južne Afrike je protjeran 1974. i narednih 16 godina je živio u okolnim zemljama juga Afrike, te putovao širom svijeta da mobilizira ljude, a posebno vjernike za borbu protiv aparthejda.
Kako sam kaže, pitanje njegove borbe nije bilo samo političko ili pitanje pravde, nego i vjersko zbog izvrtanja Evanđelja da bi se ono koristilo za pravdanje aparthejda.
Najriskantniji moment u njegovoj borbi, ali i u životu, jest pokušaj atentata na njega. Dok je bio u egzilu u Zimbabveu 1990 na njegovu adresu je pristiglo pismo koje je ustvari bilo pismo-bomba. Prilikom otvaranja eksplodiralo je i Michael Lapsley je ostao bez obje šake i jednog oka. Zločin je počinjen dva dana pred početak pregovora koji su doveli do ukidanja aparthejda, a počinioci nikad nisu otkriveni. Prvi dio knjige je posvećen tom događaju ali i Lapsleyjevom oporavku, unutrašnjim dramama, invalidnosti te prihvatanju invalidnosti. Drugi dio knjige nosi naziv „Borac za slobodu“ i govori upravo o tome, borbi protiv aparthejda u Južnoafričkoj Republici, ali i u Lesotu te Zimbabveu gdje je bio u egzilu. U trećem dijelu otkrivamo Lapsleyja onakvog kakvog ga danas poznajemo. To je Lapsley nakon eksplozije, ponovo u Južnoj Africi angažiran na izgradnji mira kroz svoj Institut za liječenje sjećanja. Svoje iskustvo upregao je u liječenje žrtava nasilja gdje je postigao dosta uspjeha. Uspjeh mu je jednim dijelom omogućio, kako i sam kaže, njegov invaliditet. Mnogi ljudi koje on liječi kažu da mu mogu vjerovati jer on zna šta je bol, a sam Lapsley vjeruje da bol ujedinjuje ljude. U četvrtom poglavlju Lapsley nam govori o misiji na svjetskom nivou i o svom iskustvu rada na liječenju sjećanja u SAD, u Australiji s Aboridžinima, u Zimbabveu...
Ovu knjigu, iako se radi o autobiografiji, nipošto ne treba shvatiti samo kao knjigu o Michaelu Lapsleyju. Ona je, kako njen autor u uvodu kaže, istovremeno priča o Južnoafričkoj Republici: „Moje vlastito putovanje odslikava putovanje moje usvojene zemlje“. Međutim, ni priča o Južnoj Africi nije samo priča o njoj. Autorovim riječima rečeno: „Priča o Južnoj Africi je parabola za svijet u potrazi za nadom.“ „Potraga za nadom“ posebno obilježava tranzicijska društva kakva su i ex jugoslovenska, te stoga ova knjiga na našem jeziku ima posebno veliki značaj.
Knjigu na našem jeziku po prvi put je objavio NVO Gariwo u svojoj ediciji Pitanje svih pitanja 2012. godine. Uz Lapsleyja, kao autor knjige naveden je i Stephen Karakashian a knjigu je s engleskog prevela Željka Vojinović. Recenzenti knjige su Svetlana Broz i Amer Tikveša.