Umro je Muhamed Filipović, istaknuti član Akademije nauka i umjetnosti BiH i predsjednik Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti. Radio je kao profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Za vrijeme Jugoslavije slijedio je komunističke ideje, a najvažnije djelo iz tog perioda mu je knjiga “Lenjin – monografija njegove misli“ koja je prevedena na nekoliko jezika. Godine 1989. tvrdio je da je "Partija... još uvijek jedina autentična revolucionarna i demokratska snaga autentične borbe i ostvarivanja slobode", da bi godinu kasnije postao jedan od osnivača SDA, a zatim osnivač Muslimanske bošnjačke organizacije. Otada svoje intelektualne kapacitete ulaže u proizvodnju bošnjačkih nacionalnih mitova, u krivotvorenje i izmišljanje historije, posebno historije srednjeg uvijeka, u službi političko-hegemonijalne propagande.

U knjizi Čas lobotomije. Prikaz jednog kulturnog skandala Tarik Haverić pokazuje i dokazuje da Muhamed Filipović, usprkos vlastitom neumjerenom hvalisanju, nema nikakvu ozbiljnu filozofsku reputaciju i da ga je lokalna provincija u pozadini proglasila autentičnim genijem zbog različitih političkih i inih razloga.

Međutim, pojedini pripadnici stožerne stranke te provincije su ga se kasnije odrekli i priredili mu niz poniženja zbog nekih njegovih nedogmatskih stavova o periodu 1990-ih.

Povezano: Zdravko Tomac (1937-2020)