Intervju s profesorom dr. Ivanom Markešićem prenosimo u integralnom obliku, kako ga je autor i posalo na tportal.hr. Razgovor je vodila Jasna Ožanić.

Prema Vašem mišljenju koliko se Jehovini svjedoci razlikuju od 'klasičnih' kršćana, u čemu se razlikuju?

Razlike su toliko velike da, npr. Katolici Jehovine svjedoke kojih trenutno u svijetu ima oko 8 milijuna, ne priznaju uopće kršćanskom sljedbom, odnosno da temeljem onoga što naučavaju, nemaju ništa zajedničko s kršćanstvom. I to stoga, što veću važnost posvećuju Starome negoli Novome zavjetu, da Bibliju tumače doslovno – onako kako je napisano i to u prijevodu koje su sami uradili, da odbacuju vjeru u Presveto Trojstvo, smatrajući da je katoličko vjerovanje u trojednoga Boga: Oca, Sina i Duha višeboštvo, a ne jednoboštvo i da nauk o Svetome Trojstvu nije biblijsko učenje.

Osim toga, Jehovini svjedoci Isusu Kristu ne priznaju puno božanstvo i čovještvo, za njih Isus Krist nije u potpunosti ni Bog, nego samo prvorođeni sin Božji, ali ni čovjek, nego je arkanđeo Mihovil koji je postao čovjekom. Uz to, ne prihvaćaju da je Isus razapet i da je umro na križu, nego da je umro na stupu. Ne vjeruju u besmrtnost duše niti da Bog koji je oličenje ljubavi može mučiti ljude u paklu. Kako je Isus prema njihovu učenju zapovjedio da obilježavaju samo njegovu smrt, oni ne slave stoga ni Božić - rođenje maloga Boga. Ne slave ni Uskrs – uskrsnuće na križu raspetoga Boga – jer za to nema uporišta u Bibliji. Ne slave ni rođendane jer su ta slavlja poganskoga podrijetla i nisu ih slavili ni prvi kršćani ali niti ima u Bibliji zapisano da ga je slavio ijedan drugi „Božji sluga“.

Također, ne prihvaćaju Crkvu ni njezinih sedam sakramenata. Istina, imaju krštenje, ali ne kao sakrament u katoličkome poimanju sakramenta krštenja nego kao dio inicijacijskog obreda uvođenja odrasloga i punoljetnog pojedinca u zajednicu Jehovinih svjedoka, a to znači da svatko tko želi postati Jehovin svjedok mora se krstiti u ime Isusa. U tome smislu krštenje je simbol predanosti Jehovi.

Jehovini svjedoci pružaju jako veliku kako materijalnu tako i financijsku pomoć svim onim ljudima u svijetu koji se nađu u nevolji, posebno nakon elementarnih nepogoda - poplava, potresa

Postoji još mnoštvo drugih razlika kao npr. njihovo shvaćanje da su oni jedina religija koja je pronašla prav i put do spasenja i da druge religije to ne mogu ponuditi, zatim da „podjela na kler i laike nema osnove u Bibliji kao ni korištenje titula „velečasni, biskup, kardinal ili sveti otac“.

Međutim, suprotno svim tim gore navedenim shvaćanjima, Jehovini svjedoci drže da oni jesu kršćani time što nastoje postupati u skladu s učenjem Isusa Krista kojeg drže svojim uzorom, zatim da se jedino preko Isusa mogu spasiti te da se Bogu mole u Isusovo ime i da ljudi trebaju biti podložni Isusu.

Iz kojeg se razloga na njih gleda kao na neku vrstu sekte, zašto postoji stigma?

Više je razloga za to. Iako potječu iz različitih društvenih slojeva ili pak iz različitih religijskih i nereligijskih tradicija, oni ipak sebe smatraju izabranicima koji će u vrijeme ponovnog Kristova dolaska biti jedini spašeni. Drže da im proučavanje Biblije koristi u svakodnevnome životu pa to žele nesebično navijestiti i drugim ljudima i u neposrednome kontaktu upoznati ih s praktičnim savjetima iz Biblije.

Kako nastoje živjeti prema „Božjim moralnim mjerilima“ koja im pomažu da budu sretni i zadovoljni i da poštuju i druge ljude, oni ta ista biblijska načela žele prenijeti i drugim ljudima.

Rijetko ili gotovo nikako ne kontaktiraju s osobama izvan vlastite vjerničke zajednice. I žene se isključivo unutar svoje zajednice. Naime, ako je muž član Jehovinih svjedoka, očekuje se da to bude i njegova žena, ali i djeca. Mnogi drže da je njihova 'slika svijeta' crno-bijela. Na jednoj strani su izabranici Božji – to su njihovi članovi i oni će na kraju svijeta biti spašeni, a na drugoj strani su 'djeca svijeta' kojim vlada Sotona i oni će na kraju svijeta svi biti propasti. Naime, pozivajući se na knjigu Otkrivenja smatraju da će rat protiv Sotone i njegovih demona uskoro započeti i da će u bitci kod Harmagedona Krist „uništiti sve države ovoga svijeta“ i zajedno s Jehovinim svjedocima, koji će jedini preživjeti, „uspostaviti raj na zemlji“.

U odnosu na ostale vjerske zajednice, razlikuju se načinom propovijedanja – idu od kuće do kuće, vidimo ih u parkovima ili na veoma frekventnim mjestima u gradovima kako smireno u rukama drže Bibliju ili časopis 'Kula stražara' spremni svakome tko želi i traži dati i prikladan i 'konačan' odgovor na sva životna pitanja.

Međutim, potrebno je reći da Jehovini svjedoci pružaju jako veliku kako materijalnu tako i financijsku pomoć svim onim ljudima u svijetu koji se nađu u nevolji, posebno nakon elementarnih nepogoda - poplava, potresa.

Kako bi eventualno njihov ulazak u društvo mogao biti lakši, te kako bi se mogli integrirati?

Kad bi Jehovini svjedoci prihvatili integraciju u postojeće društvo na način kako bi to bilo društveno prihvatljivo, oni bi time iznevjerili svoje poslanje i prestali li bi postojati. A to znači da bi samim činom prihvaćanja postojećih društvenih pravila, obveza i običaja Jehovini svjedoci bezvrijednim učinili svoj nauk. Time bi njihovo propovijedanje vremenski skoroga dolaska Isusa Krista bilo uzaludno. Naime, Jehovini svjedoci kao i pripadnici drugih vjerskih zajednica svojim naukom kao i etičkim i moralnim načelima žele mijenjati nabolje ne samo čovjeka pojedinca, nego i postojeću društvenu zajednicu.

Stoga za svaku društvenu zajednicu u kojoj djeluju ne samo Jehovini svjedoci postoje samo dva izbora: ili zabraniti njihovo djelovanje jer se ne žele prilagoditi postojećim društvenim odredbama, ili se nositelji društvene i političke moći trebaju potruditi i pronaći modele uređenja društva u kojemu oni mogu sasvim normalno živjeti kao ravnopravni članovi s ostalim pripadnicima društva i djelovati prema nauku kojeg propovijedaju ukoliko to djelovanje nije usmjereno na rušenje postojećeg ustavnog poretka.

Jehovini svjedoci sasvim jasno ističu da ne idu u rat niti u bilo koju vojnu službu ili njoj sličnu ponajprije kako iz poslušnosti kako prema Bogu koji je rekao da treba „prekovati mačeve u plugove“ tako i iz poslušnosti prema Isusu koji je zapovjedio Petru da djene svoj mač u korice, jer „tko se mača hvata od mača i pogiba“

Naravno, da jednome društvu koje sebe želi nazivati tobože kršćanskim, kao što je to hrvatsko, i koje ima opravdanje za ratovanje ('bellum iustum') i vojne kapelane, ne odgovara da postoji neka skupina ljudi koja ne prihvaća rat. Međutim, Jehovini svjedoci sasvim jasno ističu da ne idu u rat niti u bilo koju vojnu službu ili njoj sličnu ponajprije kako iz poslušnosti kako prema Bogu koji je rekao da treba „prekovati mačeve u plugove“ tako i iz poslušnosti prema Isusu koji je zapovjedio Petru da djene svoj mač u korice, jer „tko se mača hvata od mača i pogiba“. Osim toga, oni drže da ni prvi kršćani nisu išli u rat iako su ih progonili. I mnogi teolozi su smatrali da je kršćanstvo kao religija nespojiva s ratom i ratovanjem.

Međutim, Jehovini svjedoci ne prosvjeduju protiv onih koji idu u rat i ratuju.

Također, Jehovini svjedoci ne izlaze na izbore niti žele biti birani u politička tijela društva u kojemu žive. Tu se drže Isusove zapovijedi da oni nisu „dio svijeta“ i da se ne trebaju baviti politikom; ne prihvaćaju transfuziju krvi svejedno kolika bila potreba za to.

Kakvo je Vaše osobno mišljenje, o kakvoj je skupini riječ, ima li temelja za nepovjerenje i strah?

Ne znam tko bi se koga trebao bojati? Živimo u vremenu djelovanja velikih ponuđača životnoga smisla, ali i ponuda kako urediti društvenu zajednicu. Jedan od tih ponuđača su i Jehovini svjedoci. Stoga, pravi vjernik svejedno kojega usmjerenja bio, a to znači i hrvatski katolik, ne bi se – ako je uvjeren u ono u što vjeruje - trebao bojati nikakvoga novoga nauka, pa ni nauka Jehovinih svjedoka. Niti bi ga trebalo biti strah njihovoga učenja i načina propovijedanja. Oni nikome nasilu ne ulaze u stan. Oni stoje na trgovima i daju svima do znanja da imaju i za njih nešto. Time Jehovini svjedoci samo slijede Isusovu zapovijed da svim ljudima svijeta trebaju navijestiti njegov nauk.

Jer, budimo ipak malo korektni: kao što katolici traže za sebe pravo propovijedanja svoga nauka, moralnih i etičkih načela i svjetonazora putem javnih medijskih servisa, da se koriste predškolskim i školskim i sveučilišnim ustanovama i samom državom Hrvatskom – čime Država ima svoju Crkvu, a Crkva svoju državu koja je čak neke katoličke blagdane priznala državnim praznicima - ne vidim razloga da se ne samo Jehovinim svjedocima, nego i pripadnicima svih drugih vjerskih zajednica koje svojim učenjem i djelovanjem ne ruše ustavni poredak, ne omogući normalno djelovanje, svejedno jesu li sklopili posebne ugovore s Vladom RH ili ne. Dakle, Jehovini svjedoci trebaju imati ista prava kao i svi drugi kršćani, odnosno kao i svi članovi drugih nekršćanskih zajednica pa i ateista i agnostika. Ovo govorim stoga što je Republika Hrvatska najvažniji jamac tolikoga broja nominalnih kršćana katolika, ali i pripadnika drugih vjerskih zajednica s kojima je sklopila ugovore. Naime, umjesto da vjernici sami plaćaju članarinu vodstvima svojih vjerskih zajednica, to u našemu slučaju umjesto njih čini država. Stoga, nigdje nije lakše biti pripadnik neke vjerske zajednice kao u Hrvatskoj.