„U kriznim vremenima, kada prvenstveno zbog financijske oskudice već niz godina svjedočimo posvemašnjoj marginalizaciji znanosti u Hrvatskoj, pri čemu humanistika nije ni izbliza najteže pogođena, vjerojatno će se ovaj obračun s historiografskim zloupotrebama u časopisu Vojna povijest mnogim čitateljima učiniti suvišnim zanovijetanjem. No, u zemlji u kojoj je današnjica još uvijek teško opterećena prošlošću, čak i od amatera zalutalih u historiografiju traži se visok stupanj odgovornosti u obradi onih tema koje se koriste u svakodnevnim ideološkim obračunima, poput Drugog svjetskog rata. Prije svega, poželjno je da se ta tragična prošlost ne falsificira na način na koji to čini novinar, publicist i izdavač Zvonimir Despot, uz pomoć dijela svojih suradnika (među kojima ima diplomiranih povjesničara i doktoranada pa čak i doktora povijesnih znanosti!) okupljenih oko časopisa Vojna povijest. Svjestan sam da su moje optužbe vrlo teške. Svjestan sam također i da dosadašnja praksa spomenute skupine, bazirana na izbjegavanju odgovornosti i neutemeljenim protuoptužbama za „opterećenost ideološkim okvirom“ i ponašanje svojstveno „Titovim pionirima“ ne daju nadu u argumentiranu raspravu o tom problemu. No, osjećam se i pozvanim i obveznim pred javnošću i kolegama povjesničarima razotkriti zloupotrebe Despota i drugova, koje bi – ukoliko im se već jednom ne stane na kraj – mogle još teže nego dosad nauditi ugledu hrvatske historiografije.“


Cijeli tekst pročitajte klikom na www.historiografija.hr