Po istom obrascu po kojem je Radenko Radojčić godinama radio kao pripadnik KOS-a u arhivu Centralnog Komiteta Saveza komunista kako bi sve podatke mogao godinama dostavljati špijunskim analitičarima Tomislav Karamarko je bio zaposlen u arhivu SR Hrvatske. Dapače, godinama su se djelatnici pukovnika Aleksandra Vasiljevića trudili da njihov čovjek postane i direktor tadašnjeg Hrvatskog državnog arhiva glede čega su poduzimali svakojake spletke. Na sreću, direktor tog arhiva bio je i još neko vrijeme ostao akademik Petar Strčić koji je bio na meti njihovih intriga. Zato je zanimljivo vidjeti kako će na to reagirati nadležne institucije kao i one zadužene za ispitivanje zločina vezanih uz uzroke i posljedice rata jer se dakako, stvar ne svodi tek na trivijalna pitanja lažnih diploma već daleko ozbiljnije upućuje na jednu širu dimenziju rata protiv Republike Hrvatske Inače, iako su se 1990-te i Radojčić i Slavko Malobabić pokušali još u barakama na Savskoj cesti upisati u HDZ, to im nije uspjelo pa su organizirali špijunski rat. Za razliku od njih, njihovom kolegi Tomislavu Karamarku to je uspjelo pa je on danas čak i predsjednik te iste političke organizacije.. (m.g., Radio Gornji Grad)


1atk1-5756


Građanske akcije iz Zagreba o profesionalnoj špijunskoj karijeri Tomislava Karamarka današnjeg predsjednika HDZa:


Poznato je da je Karamarko bio i prije velika varalica, pa je tako tokom ”studiranja” dugog deset godina, od čega pet na divlje, na prevaru dobio diplomu.


Nevjerojatno je da je Karamarko deset mjeseci prije nego što je navodno diplomirao, dobio posao u tadašnjem Arhivu SRH. Bilo je i onda mnogo onih sa uredno završenim studijem, posebno povijesti, na burzi ili koji su radili nešto drugo, pa se čak bavili i neakademskim zanimanjima, a nisu mogli dobiti posao u Arhivu, a njemu je to kao apsolventu uspjelo.


U nekim izjavama Karamarko je tvrdio da se i on u lipnju 1989. našao na pokušaju osnivanja HDZ-a pred zagrebačkim hotelom “Panorama” te da je zbog najava da će Udba pohapsiti osnivače zbunjeno satima stajao u blizini Doma sportova dok je ekipa predvođena Franjom Tuđmanom i Josipom Manolićem (za kojeg se pretpostavlja da je proširio glasinu o udbinoj intervenciji) otišla na Jarun i osnovala HDZ. Kako je poznato, Manolićeva i Tuđmanova grupa na taj je način osujetila braću Marka i Vladu Veselice da dođu na čelo HDZ-a.


Josip Boljkovac, prvi hrvatski ministar unutarnjih poslova kaže da se Josip Manolić 1990. zauzimao da se Karamarka zaposli u vrh policije. Kada ga je Manolić pitao zašto Karamarko nije primljen, Boljkovac mu je odgovorio da zato što uopće nije dostavio nikakve biografske podatke, a da je on provjerom doznao neke kompromitirajuće stvari po njegovog kandidata: da ga je u Arhiv SH zaposlila Udba da bi mogao nadzirati Dražena Budišu koji je tamo radio i s kojim Udba nije računala u nadolazećim promjenama, da mu je ujak Škovrlj (otac Željka Škovrlja, operativca Centra Udbe Split, a za rata operativca Službe državne bezbednosti u Kninu), osamdesetih godina bio vozač Aleksandra Vasiljevića, šefa KOS-a u Sarajevu, a kasnije za cijelu Jugoslaviju…


Prema dokumentiranim podacima, Karamarko je posao u Arhivu napustio u siječnju 1991., Boljkovac ga 1990. nije htio u MUP-u, ali ga je Manolić u lipnju 1991. postavio za svog šefa kabineta, Vlade. Nejasno je i što i gdje je radio 5 mjeseci između posla u Arhivu i Vladi. Pored sveg čuđenja koje izazivaju podaci iz njegove biografije koji tek sada ugledavaju svjetlo dana, uopće nije čudno to da je Milijan Brkić, Karamarkova desna ruka u HDZ-u, plagirao diplomski rad na Visokoj policijskoj školi (usput, potpuno je nezakonito da je Brkić godinama mogao obavljati visoke dužnosti u SOA-i i MUP-u bez na legalan način stečene diplome).