Pored Mont Everesta, najvišeg planinskog vrha na svetu visine od 8.848 metara, venac ima još nekoliko planinskih vrhova iznad 8.000 metara. To je jedini planinski venac čije planine prelaze 8.000 metara, dok je drugi sledeći po visini planinski venac u Južnoj Americi, čiji najviši vrh ima 6.962 metara.


Pre milion godina, ove planine nisu postojale. Azija je bisla skoro netaknuta, ali je Indija bila ostrvo koje je plutalo nedaleko od obale Australije. Pre oko 220 miliona godina, u vreme kada se Pangea razdvojila, Indija je počela da se kreće ka severu. Putovala je nekih 6.000 kilometara pre nego što se konačno sudarila sa Azijom pre oko 40-50 miliona godina. Zatim je deo indijskog kopna počeo da se podvlači ispod azijskog, pomerajući ga na gore, što je doprinelo izdizanju Himalaja. Smatra se da je indijska obala bila gušća i čvršće vezana za morsko dno, zbog čega je azijsko mekše tlo gurnuto nagore, umesto da bude obrnuto.


Planinski venac je rastao brzo u poređenju sa većinom planinskih venaca i zapravo još uvek raste. Mont Everest i njegovi vršnjaci zapravo rastu svake godine za centimetar. U odnosu na njega, planine Apalači, koje su se razvile pre više od 300 miliona godina se smanjuju. Kontinuirani rast Himalaja dešava se najverovatnije usled indijske tektonske ploče koja se još uvek kreće sporo, ali sigurno ka severu. Znamo da se ploča još uvek kreće zahvaljujući učestalim zemljostresima u regionu.


Ako se pozabavimo matematikom, videćemo da bi Himalaji bili 400 kilometara visoki da su rasli u proseku koji je prisutan danas u proteklih 40 miliona godina. Da je to slučaj, imali bismo mnogo jeftiniji način za slanje stvari u Zemljinu nižu orbitu i dalje (npr. Međunarodna svemirska stanica obično orbitira na udaljenosti od 300 do 400 kilometara od Zemlje).


kako su nastali himalajhi z8ed3h


Dakle šta se dogodilo? Delimično, prosek vertikalnog rasta je varirao tokom vremena u korist horizontalnog rasta. Osim toga, naravno, gravitacija i erozija su značajno ograničile rast planina.


Teorija o Indiji koja uranja u Aziju postala je opšte prihvaćena teorija o tome kako su Himalaji nastali oko 1912. godine. Tada je Alfred Vegener, nemački meteorolog, osmislio “Teoriju pomeranja kontinenata” koja nam je dala prve ideje o Pangei, tektonskim pločama i kontinentima koji se pomeraju dalje ili bliže jedni drugima.


Kako izgleda budućnost Himalaja? Nesumnjivo, planine će nastaviti da rastu, iako će erodirati u isto vreme. Takođe, venac će nesumnjivo nastaviti da raste, budući da ne izgleda kao da će indijska tektonska ploča usporiti u neko dogledno vreme. To znači veći broj zemljotresa i, vremenom, nešto više planine za penjanje.


National Geographic Srbija