Dobitnica, Marguerite Barankitse, bila je jedna od četvoro finalista u konkurenciji za nagradu, koja je dodiljeljena u nedjelju 24. travnja na ceremoniji u Jerevanu, glavnom gradu Armenije, prenosi The New York Times.

„Nitko ne može zaustaviti ljubav“, rekla je Barankitse primajući nagradu od glumca i aktivista Georgea Clooneya, koji je bio supredsjedatelj komisije za dodjelu nagrade. „Ni vojske, ni mržnja, ni progon, niti glad, ništa!“

Drugi supredsjedatelj bio je Vartan Gregorian, istaknuti američki filantrop i znanstvenik armenskog porijekla.

Marguerite Barankitse rođena je u Burundiju, državi u centralnoj Africi u kojoj su njezin narod, Tutsiji, započeli krvav rat protiv Hutija.

1993. godine pronašla je utočište za jednu grupu Hutija u katoličkoj dijecezi gdje je radila i bila je prisiljena gledati tutsijevsku rulju kako raskomadava i spaljuje dva Hutua koje je pokušala zaštititi. Zatim im je platila otkup za 25 djece koje je uzela pod svoju skrb.

Kasnije je osnovala Maison Shalom, organizaciju koja pruža utočište za burundijsku djecu bez roditelja neovisno o etničkom porijeklu. Prisiljena da napusti Burundi nakon prijetnji smrću, sada vodi Maison Shalom iz susjedne Ruande i prošila je svoju misiju, tako da sada brine za djecu koja su ostala bez roditelja zbog AIDS-a u Ruandi, Burundiju i Demokratskoj republici Kongo.

Za sebe kaže da je „građanin svijeta“.

Nagrada je zamišljena tako da dobitnik/ca primi 100.000 dolara a organizacije koje navede kao inspiraciju za svoj rad dijele 1 milijun dolara. Dobitnica planira podijeliti taj iznos trima organizacijama koje pomažu djeci izbjeglicama, djeci bez roditelja i rade na iskorjenjivanju siromaštva.

Tvorci ove nagrade, uključujući Gregoriana i dvojicu drugih istaknutih filantropa armenskog porijekla, Noubara Afeyana i Rubena Vardanyana, utemeljili su ovu nagradu prije godinu dana, na stotu obljetnicu genocida nad Armencima. Oko 1.5 milijuna Armenaca umrlo je uslijed prisilnog egzodusa, gladi i ubijanja od strane vojnika Otomanske Turske i njezine policije u razdoblju od 1915. do 1918.

Nagrada je nazvana po Aurori Mardiganian, koja je preživjela genocid i ispričala priču o onome čemu je svjedočila, uključujući ubijanje članova obitelji i njezinu prodaju u ropstvo, u knjizi i filmu 'Ravished Armenia'.

Prometej.ba/fš/NYT