Mnogo osuđenika za vrijeme svoje zatvorske kazne pronađu Boga. Neke od njihovih priča završile su i kao književnost, poput one Oscara Wildea i Malcolma X. Druge su manje nepatvorene; mnoga izvješća o zatočeništvu diljem svijeta smatraju se pričama o obraćenju. Međutim, malo ih je poput priče Kelly Renee Gissendaner (46) koja u ponedjeljak treba biti usmrćena smrtonosnom injekcijom. [Egzekucija je danas odgođena zbog greške u lijekovima koji se koriste za pogubljenje. Novi datum nije objavljen. op.ur.] Ona je postala «prijateljica po peru» s jednim od najuglednijih svjetskih teologa.

1998. godine, gospođa Gissendaner je osuđena na smrt zbog nagovaranja svojega dečka da ubije njezina supruga. Zločin, koji ona priznaje, bio je okrutan. Mnogi ljudi, uključujući neke od rođaka zaklanog muža, traže njezinu smrt. To će vjerojatno i doživjeti; sud za pomilovanja države Georgia u SAD-u odbacio je pomilovanje prošloga tjedna.

Tijekom saslušanja i u svjedočenju koje je podnio njezin odvjetnik, podržavatelji gospođe Gissendaner zamolili su sud da poštedi njezin život. Među podržavateljima su bili zatvorenici kojima je bila prijateljica i duhovni savjetnik; njezini profesori teologije s tečaja za zatvorenike te Jürgen Moltmann, čije knjige o nadi, patnji i oslobođenju su pomogle u određivanju postratne protestantske misli.

2010. godine, gospođa Gissendaner upisala se na program studija teologije za zatvorenike koji je vodio konzorcij teoloških fakulteta područja Atlante, uključujući i Sveučilište Emory. Tijekom studija, postala je strastveni istraživač kršćanskih mislioca kao što su Dietrich Bonhoeffer, zatočen i ubijen od nacista, te Rowan Williams, bivši canterburyjski nadbiskup.

Također je bila potaknuta i djelom profesora Moltmanna, koji ima 88 godina i živi u Njemačkoj. Kada je saznala da ga Jennifer McBride, njezina profesorica, poznaje, gospođa Gissendaner je odlučila nešto poduzeti.

«Pitala me bi li bilo prikladno da mu napiše pismo», prisjeća se profesorica McBride koja danas predaje na Wartburg Collegeu u Iowi. «Rekla sam 'Apsolutno'. Pisala mu je i razvilo se prijateljstvo.»

Gospođa Gissendaner je poslala profesoru Moltmannu članak koji je napisala o Bonhoefferu. Bio je impresioniran i uzvratio je pismo. Dvoje kršćana – osuđena zločinka u Georgiji i umirovljeni teolog iz Tübingena – postali su «prijatelji po peru». U četiri godine izmijenili su «20 ili 30 pisama», rekao je profesor Moltmann iz svojega doma u Njemačkoj.

Raspravljali su o «pitanjima teologije i vjere», rekao je. «I uvidio sam da je vrlo osjećajna, a ne čudovište, kako su je prikazivale novine. Također, vrlo je inteligentna.» Rekao je da se rehabilitirala. «Promijenila je svoj život i svoj um».

U listopadu 2011. profesor Moltmann, tada u Atlanti gdje je predavao na Sveučilištu Emory, zamolio je profesoricu McBride za posjet gospođi Gissendaner u zatvoru. Njegov posjet dogodio se u vrijeme promocije 10 ili više studenata teologije u zatvoru te je pristao dati svečani govor.

Nakon ceremonije, «nas troje smo zajedno sjeli», prisjeća se profesorica McBride. «Razgovarali su o zajedničkom iskustvu zatvora i o tome kako su oboje bili u vojsci». Profesor Moltmann je bio njemački vojnik u Drugom svjetskom ratu, a potom ratni zarobljenik. «Govorili su o tome kako je čitati Bibliju u zatvoru.»

Gospođa Gissendaner je započela svoj studij dok je bila u zatvoru Metro State blizu Atlante. Isprva je studirala sa svojim kolegama. No, na polovici svojih studija, nova zatvorska administracija joj nije dopuštala izlazak iz ćelije zbog studija. Kako bi nastavila svoje studiranje, profesori su morali dolaziti u ćeliju.

«Dolazili smo i podučavali je teologiju kroz zatvorske rešetke», rekla je profesorica McBride. «Stoga sam provodila dva sata nasamo s njom, svakoga petka, šest mjeseci.»

Metro se zatvorio i gospođa Gissendaner je premještena u državni zatvor Lee Arrendale u okrugu Habersham gdje joj je bilo dozvoljeno sjediti u sobi za posjete sa svojim profesorima. Profesorica McBride se uskoro preselila u Iowu. U pismu datiranom 10. veljače 2012., profesor Moltmann je napisao da se brine jer mu se gospođa Gissendaner nije javila «već neko vrijeme.»

«Draga Kelly», napisao je, «Friede sei mit dir» - mir s tobom. Uživao je u knjizi «Put nade u vjeri», knjigu pobožnosti koj je napisala kao završni projekt za svoj studij; knjiga ga je «jako nadahnula». «Možeš li nastaviti svoj teološki studij?», upitao je. «Tko se sada za tebe brine kada je Jenny otišla? Ja sa svojim 85 godina još uvijek studiram teologiju i otkrivam nove ideje. Teologija je avantura ideja, ne samo vjere. Teologija je ljubav prema Bogu svojim umom.»

U napomeni koju je poslala preko svoje odvjetnice, Susan Casey, gospođa Gissendaner je rekla da se zainteresirala za profesora Moltmanna jer je on teolog nade, a nada i vjera su je održavale.

U peticiji za pomilovanje gospođe Gissendaner, koja uključuje i detaljno svjedočenje zatvorenika i bivših čuvara, jedan čuvar je govorio o umirujućem djelovanju na žene koje su bile pred samoubojstvom ili su bolovale od mentalnih bolesti.

«Drugi zatvorenici su mogli vidjeti kada su zatvorenici izvedeni u dvorište isječenih ruku ili u zavojima jer su pokušavali učiniti samoubojstvo, te su zvali Kelly», rekla je bivša čuvarica, Marian Williams koja je uživala u razgovorima o Bibliji s gospođom Gissendaner. «Kelly je mogla razgovarati s tim ženama i pružiti im nadu i mir.»

Susan Bishop, kapelanica koja je prva upoznala gospođu Gissendaner 1998. godine je napisala: «Vidjela sam mnogo «religije zatvora», no kod gospođe Gissendaner, «Tu se nije radilo o umjetnom vjerskom iskustvu.»

Cathy Zappa, episkopalna svećenica koja je naslijedila profesoricu McBride na mjestu ravnatelja programa teologije u zatvoru, rekla je da je gospođa Gissendaner nastavila proučavati nove teologe, čak i kada je završila jednogodišnji program.

«Čitali smo Dorothy Day», rekla je gospođa Zappa, upućujući na američku suosnivateljicu pokreta Katoličkih radnika. «Čitali smo o knjizi Michaela Battlea 'Pomirenje'», knjigu o biskupu Desmondu Tutuu.

«Postavljala je zaista teška pitanja o Bogu», rekla je gospođa Zappa. «Izgubila bi na prizivu i upitala 'Gdje je bog u svemu ovome?'. Ili, 'Ljuta sam. Ne mogu se moliti' – za mene je to stvarno, a ne predstava.

Profesorica McBride je vidjela gospođu Gissendaner u trenucima u kojima joj je odbijeno pomilovanje. «To je najstrašnija stvar koju sam doživjela izbliza,» napisala je profesorica McBride na Facebooku u četvrtak. «To je čisto zlo umotano u poštovanje i zakon». Nakon ponedjeljka gospođa Gissendaner će i dalje živjeti, u knjigama. Profesorica McBride planira citirati spise gospođe Gissendaner u svojoj novoj teološkoj raspravi o radu sa ženama u zatvoru.

Profesor Moltmann, koji je pisao o svom žaljenu zbog sudjelovanja u njemačkoj vojsci, pružio je svoju ideju o tome što čeka njegovu prijateljicu. «Ako država Georgija nema milosti», rekao je, «ona je već primila milost na nebu.»

Mark E. Oppenheimer nytimes.com

Za Prometej.ba preveo Zoran Grozdanov