„Mračna stvar, krst! Mračno je sve što se krstom krsti. Hiljadu godina mijesite mrak, pa nikad ništa! Ne dižete glavu ispod krsta. To vam je kazna. Vi ste protiv božjeg dara i stvorenja. Šta se može? Kršten narod, ćorav narod, nesrećan narod. (...) Imate oči tek da ne pronesete zalogaj mimo usta i da potrefite u vrata. (...) Krst na očima, pa šta možeš da vidiš? Krst i krst. A ima da se vidi, siroto moja, ima!“

Gornje riječi napisao je - Ivo Andrić. Govori ih njegov fiktivni lik Mehmedbeg u dijalogu s fra Markom u priči Kod kazana (objavljenoj 1931. godine).

Danas, glavni čovjek rimskoga katolicizma papa Franjo, tvrdi: „Užitak dolazi izravno od Boga, on nije ni katolički, ni kršćanski, ni nešto treće, on je jednostavno božanski“, pa još precizira: „Uživanje u hrani održava vas u dobrom zdravlju, kao što spolni užitak čini ljubav ljepšom i jamči produženje vrste“, i protiveći se „licemjernom moralu koji ne priznaje pojam užitka i koji je postojao u povijesti Katoličke Crkve“, što je „pogrešno tumačenje kršćanske poruke“, pritvrđuje: „Naprotiv, uživanje u hrani kao i spolni užitak dolaze od Boga“. Taman kao da parafrazira Andrićeva Mehmedbega: "Božji dar i stvorenje".

Kaže papa još i to, da su taj licemjerni moral i izvanjska pobožnost načinili „golemu štetu koja se i danas snažno osjeti u nekim slučajevima“.

Za tradicionalno katoličko uho, kao i za hijerarhijsku nomenklaturu, papine izjave su sigurno šokantne i heretične. Upravo - revolucionarne. Odricanje od užitka, kao od grijeha, jedan je od temelja te zgrade, a nemogućnost ljudske prirode da mu se odupre - izvor najgorih manifestacija licemjernoga morala i izvanjske pobožnosti.

Može li argentinski svećenik i profesor Jorge Mario Bergoglio, makar bio i rimski papa, izvršiti prevratno oslobođenje od toga hiljadugodišnjeg „pogrešnog tumačenja kršćanske poruke“?

Bojat se - slabi su mu izgledi na kršćanskim kladionicama.

(I. Lovrenović)