Hoodbhoy upozorava na radikalizaciju u muslimanskim društvima i ističe jedan znakovit primjer: 'Kad sam počinjao predavati ovdje na Quaid-e-Azam univerzitetu početkom 1970-ih, u cijelom kampu je bila jedna jedina studentkinja koja je nosila burku. Danas je ovdje 70 posto žena pokriveno. Samo 30 posto se kreće normalno.'

Muslimanska društva u cjelini smatra neuspješnim: 'Na svijetu je 1.5 milijarda muslimana, ali oni ne mogu pokazati značajna ostvarenja niti u jednom području. Ni u političkom, ni u društvenom pogledu, niti u prirodnim naukama, niti u umjetnosti ili literaturi. Sve što rade sa velikom odanošću je moliti se i postiti. Ali uopće nema nastojanja da se poboljšaju uvjeti života unutar islamskih društava. Ljudi naravno i nesvjesno osjećaju da je to kolektivni promašaj.

Koje značajno otkriće ili pronalazak su ostvarili muslimani u proteklih hiljadu godina? Električna energija? Elektromagnetski valovi? Antibiotici? Motor s unutarnjim sagorijevanjem? Računar? Ne, ništa, u svakom slučaju ništa od onoga što predstavlja modernu civilizaciju. Moramo prihvatiti da je to tako. A za religiozne fanatike to nije nikakav problem. Oni su sa razmišljanjima još uvijek u dvanaestom stoljeću.'

On ne polaže nade u napredak poslije arapskog proljeća, zato što 'protesti nisu bili zahtjev za kulturnom i naučnom renesansom. Zbog toga se ne mogu očekivati nikakve velike promjene. Stvarno oslobođenje dogodit će se samo onda ako se na političke promjene nadovežu kulturni zaokret i izmjena stajališta. Arapski muslimani moraju napustiti njihovo pogrešno, ali široko rasprostranjeno mišljenje da nauka na neki način sadrži elemente religije. Ovaj "akobogda" mentalitet, koji za sve čini odgovornim boga, u suprotnosti je sa naučnim razmišljanjem. Ne uzimajući u obzir i to da je arapski radni moral loš. Stalno dolazi do pauza da bi se ispunile religiozne obaveze. Da bi se postalo konkurentno u modernom svijetu, moraju se dramatično poboljšati stvari kao što su tačnost i poštovanje pravila koja su zadali ljudi, a ne bog.'

Muslimanski svijet izgleda da ulazi u krvavo razdoblje koje se na primjeru Evrope pokazalo nužnim da bi se postigla svijest o važnosti sekularnog društva. 'Prirodno, sredinom 20. stoljeća bilo je pokušaja u islamskim društvima da se moderniziraju. Pakistan je bio, kada je 1947. osnovan, jedna vrlo moderna zamisao. Egipat, Indonezija, Iran, sve su to bila društva koja su obrazovanje i napredak posmatrala kao nešto dobro. Sve je to prošlost. (...) Za mnoge muslimane se postavlja pitanje: Zašto se izgubila naša veličina? A odgovor koji im daju mule glasi: Zato što niste dobri muslimani! Molite se! Postite! Pokrijte svoje žene! Mislite o vašem shvatanju islama! Samo, tako nema nikakvog napretka. Mi sada preživljavamo posljedice. U Pakistanu svaki dan radikalni suniti ubijaju šiite samo zato jer ih smatraju nevjernicima.'