U svojim razgovorima objavljenim na portalu Ramske zajednice i u opskurnom Hrvatskom slovu, kao i na spomenutom tzv. Simpoziju, služite se krivotvorenjem činjenica, notornim lažima, a u pozadini svega jest nepoznavanje određenih elementarnih fakata, začinjeno nevjerojatnom mržnjom prema fratrima i fratarluku.


Spomenut ću samo dvije činjenice kojima Vi u medijskim samohvaljenjima operirate. Prva se odnosi na Vašu tvrdnju kako je Rama nekada bila na granici Osmanskog i Mletačkog teritorija. U visočkoj franjevačkoj gimnaziji učilo se i u Vaše i u moje vrijeme da je turska vlast obuhvaćala i neka dalmatinska područja, a o Duvnu i Livnu da se i ne govori. E sad, bilo je ranije i raznih marksističkih kurseva za nadobudne kadrove, a njihova se povijest bezbeli razlikovala od one koju je Vama u Visokom predavao pokojni fra Alojzije Ištuk. Uostalom, čemu se čuditi ovomu kad Vi tvrdite da uopće niste završili franjevačku gimnaziju jer, zamislite ovo, nije bila priznata. Od tisuća visočkih đaka nitko do sada nije plasirao ovakav nevjerojatan izum, naprotiv oni se ponose što su prošli kroz ovakvu ustanovu. Koliko je meni poznato Franjevačku gimnaziju u Visokom ne priznaju jedino komunisti i Petar Lovrić. Možda se baš u ovoj činjenici kriju odgovori na mnoga gornja pitanja. Ako ipak želite ispraviti vlastitu visočku zabludu, u što ja sumnjam, pročitajte izvrstan članak Vašeg komšije i visočkog đaka Ante Šoljića, a naslov je Duh Visokog.


Druga činjenica koju Vi apostrofirate odnosi se na smrt Vašega oca. U ovakvim slučajevima, kad je o pokojnicima riječ, svatko normalan zastaje i s pijetetom razmišlja o ljudskim tragedijama. Vi, naprotiv, bogzna iz kojeg razloga, licitirate s rođenim ocem. Ako do sada niste znali, Vašeg oca nisu ubili četnici. On je poginuo 25. svibnja 1942. u sukobu sa Srbima iz Vukovskog, u Čeprljačama na Zahumu. A zbog čega su se Ramljaci u to vrijeme a i nešto ranije sukobljavali s Vukovljanima, pitajte preživjele svjedoke tih događaja.


Ovog pisanja uopće ne bi bilo da se nije dogodio Vaš Simpozij u Zagrebu o četničkom zločinu. Naime, ramski su fratri odlučili komemorirati tragediju iz listopada 1942. pa su upriličili Okrugli stol u Prozoru sredinom listopada ove godine. A kako Vama sve fratarsko opasno zaudara, Vi ste za par dana upriličili nekakav skup u Zagrebu, koji se pretvorio u oblajavanje ramskih fratara, osobito onih koji su osmislili i realizirali plemenitu ideju o križu kao simbolu i spomeniku svih stradanja. Vi ramske fratre nazivate Judama, koji su nešto ili nekoga izdali za nekakve novce. Vrhunac je to mržnje i lažnih optužbi prema fratrima koji Vas još uvijek primaju u samostan, u kojem komotno i besplatno boravite po nekoliko dana. A Vaše samopromoviranje u nekakvog dobrotvora Rame i nedavno u autora putopisne knjižice, koja Vas usput razotkriva kao velikog diletanta, odavno je prešlo sve granice dobrog ukusa.


Ne znam koliko ste bili bliski bivšoj partiji i zagrebačkim komitetima, ali znam da sitne duše Vašega profila vješto i profitabilno koketiraju sa svakim tko više plati. Zna se također da su uvijek bili najgrlatiji poslušnici „sistema“ i oni koji su se ogriješili o velike i svete stvari, jer na taj način peru nečistu savjest. U Vašem slučaju potvrdilo se još jedno nepisano pravilo; nitko tako podlo i uporno ne može blatiti fratre kao onaj koga su oni odgajali i školovali. A da ni oni nisu uvijek uspijevali u svojim nakanama, Vi ste izvrstan primjer.

Ako ste mislili da ćete uspjeti u svojim nakanama, grdno ste se prevarili. Bosanski i ramski fratri bili su i još su uvijek mete puno preciznijih strijelaca nego što ste Vi. A eto, još su tu i fratri i njihova Bosna i Bosna Srebrena. I brojni njihovi đaci koji su im zahvalni. I što je za vas najvažnije, nećete biti kažnjeni za svoje antifratarsko djelovanje, bar na ovome svijetu. A ni na drugom, ako sretnete fra Šimu Šimića i fra Anđela Žutića. Oni će Vas opet prihvatiti kao i pedesetosme i pokazat će da je fratarska ljubav jača od Vaše sitnošićarske sujete.


Unatoč svemu, želim Vam svako dobro!

Šćit, u studenom 2012. godine                                                                                                                                                                                                                                                                  

Fra Stjepan Lovrić