Po članu 163. KZ FBiH Fatmir Alispahić bi trebao biti u zatvoru
Fatmiru Alispahiću ipak će biti dozvoljeno doktorirati na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, odlučio je prije nekoliko dana Senat Univerziteta u Sarajevu. Tako će on imati čak priliku biti nastavnikom nekoj od budućih generacija studenata, koju će okretati na svoj put i iznositi svoje dobro poznate stavove, koje ćemo ipak priložiti u ovome tekstu kao dokument, ili će samo s legitimitetom doktora promovirati paranoične koncepte ugroženosti i etničke čistoće. U nekadašnja vremena, za onoga koga se predlagalo sticanje određene titule u nauci ili zanatu moralo se jamčiti da će ju upotrijebiti na dobro. Očito da se o tome važnom kriteriju danas u našem ambijentu ne vodi računa, pa se Fatmiru Alispahiću omogućuje da kao doktor nauka nastavi iznositi svoje stavove koji su čak i po Krivičnom zakonu Federacije BiH kažnjivo djelo.
Spomenuti Član 163. KZ FBiH u svom prvom dijelu kaže:
(1) Ko javno izaziva ili raspaljuje narodnosnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili
netrpeljivost među konstitutivnim narodima i ostalima koji žive u Federaciji, kaznit će se
kaznom zatvora od jedne do pet godina.
Iznosimo isječke iz tekstova Fatmira Alispahića:
Klanje i žderanje
„Da sam rođen u Šumadiji, bilo bi mi normalno da vrlinom smatram klanje muslimana i žderanje čvaraka. (Fatmir Alispahić, Marketing tragedije, kolumne iz magazina SAFF 2003. – 2008., Samizdat, Batva, 2008., str. 219)
Hristujemo i isusujemo
„Ko zna gdje su sve još kršćani na početku decembra isturili šarenilo svojih blagdana, koji će uslijediti tri sedmice kasnije. Zašto to čine? Pa mogli su čitavu godinu držati upaljene lampice, u slavu Božića! Nije li po srijedi neka golema frustracija, neko ćeranje inada, goli primitivizam kojim se nastoji muslimanima poručiti: evo nas, žmigamo, hristujemo i isusujemo, vama pod nosom, pa crknite od muke?!“ (Marketing tragedije, str. 75)
Srbi plivaju u krvi
„Srbi plivaju u krvi. Od rođenja. Ljubičaste žile koje vire iz prerezanog krmećeg vrata za njih su likovna estetika. Kao za nas behar. Njima je normalno da se krv gleda, u krvi uživa, da se krv jede, kao u onim nekakvim krvavicama što su suhomesnati proizvod. Mali Srbin iz Beća neće osjetiti nikakvu nelagodu dok bezveze kolje zeca. Čak štaviše, mali će Srbin poletiti od ushićenja, kao što se moje dijete ushiti kad čuje cvrkutptica. Teško je reći da je taj mali Srbin otporniji na krv od mene. On uopće nije otporan. On je u krvi prirodan. Stavljati pojam otpornosti na krv u srpski kontekst, isto je kao stavljati insana u kontekst otpornosti na zrak. Ne može se biti ili ne biti otporan na zrak. Tako u Srba, na žalost, nema otpornosti ili neotpornosti na krv, klanje, hropce, suze, prljavštinu... To je izvorna priroda u polovici svoje protuprirodnosti.“ (Marketing tragedije, 110.)
Srbi su genocidni
„Da, Srbi su genocidni! Da, Srbi su poremećeni! Da, Srbi su otpad civilizacije! Sve rečeno sa zadovoljstvom ćemo povući ako nekad dođe do katarze u srpskom narodu.“ (Marketing tragedije, str. 12)
„Srbija je koncentrat svjetske nastranosti.“ (Marketing tragedije, str. 110)
„U Srbiji, pak, ljubav prema tuđoj krvi i boli ima dimenziju baštine koju otvoreno ili ne podržavaju sve pore sistema. Voljeli bismo da se ta svesrpska transgeneracijska patologija izmijeni, ali sumnjamo, jer bi to bio zahvat kolosalnih razmjera, pošto bi trebalo mijenjati srpsku historiju. A to je nemoguće.“ (Marketing tragedije, 111.)
„ekavsko kreveljenje, hroptanje krmadi, krštena prepečenica i sve ono što nam je zagađivalo bosanske živote proteklih decenija“ (Marketing tragedije, str. 48)
Negiranje Holokausta
„Na Zapadu se već godinama pokušava uspostaviti naučna alternativa proizvodu o jevrejskom stradalništvu u Drugom svjetskom ratu. Ipak, do nas ne dolazi ništa od ovih istraživanja. Razumljivo, jer politička moć koju drže Jevreji ne dopušta brkanje “istine” o holokaustu. Naučnici koji su pokušali zvaničnoj verziji suprotstaviti činjenice, brutalno su proganjani... Ipak, kroz tu medijsku maglu do nas su se uspjele probiti neke teze koje nanose sasvim drugo svjetlo na tekstualne proizvode na osnovu kojih smo do danas bezrezervno vjerovali da je Hitler pobio šest miliona Jevreja... Krematoriji su posebna priča. Zvanična historija tvrdi da su nacisti u roku od deset minuta kremirali tijela ubijenih, a nauka tvrdi da je za taj proces potrebno dva sata. Navodi se i da nigdje nije pronađena deponija pepela – “a od šest miliona kremiranih Jevreja bi se stvorilo makar jedno brdo šljake”. Ovi naučnici smatraju da je podatak o šest miliona ubijenih Jevreja obična laž, jer je na teritorijama pod nacističkom kontrolom bilo četiri miliona Jevreja, od kojih su dva miliona pobjegla u Rusiju. Navodno je stradalo tek 300.000 Jevreja. i to od posljedica tifusa i iscrpljenosti u konc-logorima. Ključni argument je navodni sporazum cionista i nacista o preseljenju Jevreja iz Njemačke, s ciljem formiranja Izraela, a zašta su bile zainteresirane obje strane. Sve drugo je predstava.“ (Marketing tragedije, str. 78 – 79)
P.S. Profesore Filozofskog fakulteta u Sarajevu, njih 20, koji su se usprotivi Fatmirovom sticanju doktorata iz humanističkih nauka, Mustafa Cerić nazvao je inkvizitorima koji ubijaju Bošnjake i bošnjačku slobodu govora, što su etikete koje se tim profesorima lijepe od strane svih klerofašističkih medija pod rijasetovim utjecajem. Što drugo reći o njima a da nisu gore kazali o samima sebi?
12.06.2012.