Malo je glasova na našoj književnoj sceni, nažalost, i revnostan čitatelj ostaje trajno žedan. Zato je svaka nova knjiga, kod nas, događaj od velike važnosti. Pojava knjige “O pticama i drugim prostorima” Kenana Muminagića nije samo događaj, to je praznik. Rijetko, vrlo rijetko se pojavi knjiga poezije, i to debitantska, takve snage i književne vrijednosti. Muminagić je uspio, na osamdesetak strana, našu stvarnost pjesnički obraditi bolno, precizno, i što je najvažnije, sa rijetko viđenom empatijom prema potlačenom, prema marginaliziranom, prema zaboravljenom. Kao pjesnik izuzetne socijalne senzibilnosti, oslobođen bilo kakve ideološke rigidnosti, Muminagić daje poetizovane slike svakodnevnice, u kojima ništa nije nevažno, niti nedostojno. Vrana, muha, prosjak, ratni veteran jednako zaslužuju svoje mjesto u poeziji kao i Ahilej. Ova zbirka poezije čitaocu otkriva jedno zanemareno polje percepcije. Gluhe patnje, skrivene agonije, tihe borbe koje prolaze pored nas na ulici, u prodavnici, u zgradi, u lokvi kišnice, Muminagić izvodi na svjetlo, daje im glas, i to kakav glas, pjesnički precizan, nikako patetičan, ali divno empatičan.

Zbirka “O pticama i drugim prostorima” je nastajala dugo, jer je Muminagić pjesnik u kojem se poezija polako tali. Muminagić je pjesnik koji je u svom pisanju otjelotvorio alhemijski proces: obične, olovne grumene stvarnosti transmutirao je u poeziju, mitsko alhemijsko zlato.

Zbirka “O pticama i drugim prostorima” dokaz je da poezija u Sarajevu nije mrtva.

Promocija zbirke “O pticama i drugim prostorima” Kenana Muminagića održat će se 29. marta u 20 sati, na adresi Jelićeva 1. Promotori knjige su prof. dr. Enver Kazaz i Benjamin Bajramović.

Ovdje ostavljam tri pjesme iz zbirke, kao mamac.

VJERNICIMA

Ispričao mi je jednom prijatelj
kako je do šeste godine vjerovao
da je Allah čovjek
kojeg je vidio jedne prilike
na sankanju u Velikom parku.

Od tad znam:
Dok je djece na zemlji,
zemljom će hodati ljudi
za koje djeca misle
da su bogovi.

MIGRANTSKA

Na svakoj vječnoj vatri
Griju se
Po barem dva nesretnika,
Po barem dva nespokojnika
Po barem dva beskrovnika.

Grijali su se
I grijat će se
Na vječnim vatrama slobode,
Oni koji se nikad
Ugrijati neće.

Barem, što toliko znam,
Kriv sam što poželjeh snijeg.

GRAD

Otekla kasaba među zabreklim bregovima,
Sad je grad koji moli za melem ili bar oblog:
Ljekovito bi bilo porušiti brda, zatjerati i smog
I krik što se koti po beskrajnim ćoškovima.

Od umora bi utekle, kao iscrpljen Bog
U sedmi dan, sve slutnje što vrve u nama,
I istina i njena težina što gnječi godinama.
Jer sumnja je sumnjiv lijek, i čestit i ubog.

Ali je gore bježati u ravnice gdje ima
na pretek mira lažnog, mršavog i hudog.
Draže mi je ovdje među zgužvanim grobljima
Što miruju kao sat tačno čekajući svakog,

Da utihne u zemljanig grudima
Gdje će vazda biti mjesta za susjednog.

Benjamin Bajramović

Prometej.ba