Polemika | Prof. dr. Željko Pavić dr. sc. Juri Krišti, drugi put
Dragi Juro – nemoj se ljutit što Te tako oslovljavam, budući da mnijem da nijesi još tol'ko otišo u onu stranu, tj. da nijesi posto »Jure«! Ne ljuti se, bolan, nitko od Tebe to ne traži – sâm prestani lagat i »jašit«. To ja znadem radit puno bolje od Tebe. Ništa mi nisi reko o mojim poticajima Tebi da se i dalje baviš Maréchalom, ništa mi nisi reko o tomu kako si dobio nostrifikaciju diplome. Zašto, Juro, nisi ljudski reko da je tada – kada si Ti dobivo nostrifikaciju – Tuđman naredio da se ukine Filozofski fakultet, a da se ostave Hrvatski studiji kao zamjena. Zašto Juro ne govoriš da Te je onaj naš, dijete koje ja jako volim, al' koje non-stop izdaje Bosnu, Željko Tanjić, namjestio za šefa katedre za povijest na „novoosnovanom« Katoličkom sveučilištu. Zato na tom Sveučilištu nije KBF – nisu budale, jer oni su osnovali Sveučilište u Zagrebu.
»Ako je recimo, vodja hrvatskoga katoličkoga naroda u Bosni i Hercegovini jedan biskup, ili recimo baš nadbiskup vrhbosanski, tada je jednoj sili, koja leži izvan narodnih granica, i na koju narod nema nikakva upliva, moguće, da toga biskupa ili nadbiskupa, ako nije njemu ili, drugom kom uplivnom faktoru poćudan, skine; da narodu dakle odrubi glavu, i samo toj tudjoj sili prisvojiti pravo, da odredi kakova će nova glava biti, kako će ona misliti, kako se brinuti, kamo svoja uda voditi. Dakle jedna tudja, izvan samoga naroda ležeća sila, odlučujuće, odlučuju o tome, kakovu će narod glavu, kakovo vodstvo imati, kako će narod misliti, vodjen biti i raditi.«
Dragi Juro, ovo je izrijek našega dike i ponosa Ive Pilara, građanskoga filozofa koji je čak dugo godina trpio i Stadlera, no Ti to, prijatelju, očito ne razumiješ. Meni je žao što je Zoran Grijak napiso onoliku knjižurinu, hvale vrijednu, a da pritom ništa nije shvatio o Bosni. Grijku je sve unaprijed oprošteno – to se dijete iz Slatine doista potrudilo, no onda mi nije jasno – dragi Juro – što vazda gadiš atmosferu. I nemoj se ljutit – ovo je prijateljski preliminarni odgovor, budem se javio najkasnije do četvrtka, da vidimo đe si Ti to sve doktoriro.
Opet s druge strane, negdje prije Uskrsa, sjedio u mojoj firmi jedan nepušač, u podrumu za pušače, koji tamo dolazi samo kako bi držao takovrsne prodike, no nacionalistički nastrojen jednako kao i Ti, dragi Juro. Slučajno sam »uzase« imao jedan broj jednog uglednog filozofskog časopisa. Taj me Tvoj, dragi Juro, istomišljenik, zamoli da malo zaviri u spomenuti časopis. Kada je zavirio, na prvoj stranici piše jedan domaći Hrvat, ugledni profesor filozofije pedagogije u Zagrebu, i citira nešto od Jove Jovanovića Zmaja. Čim je to ovaj vidio, reko je: Što je ovo, kakav je to četnik? Odmah sam mu, kao i Tebi dragi Juro, odgovorio: prvo, hajvanu, to je pukovnik hrvatske vojske koji je prošo sva bojišta; drugo, samo četnik može prepoznati četnika i, ne naposljetku treće: budem Ti ga ujutro doveo pa ga pitaj kakav je on »četnik«, a onda samome sebi objasni otkud on prvo Hrvat, potom dr. phil, a opet potom stigo bit i četnik. Prošlo i dobro, dragi moj Juro…
Jedino si postavio dobro pitanje: »Što je Željku Paviću?«, onome koji je s »petrovačke« župe.
Dragi Juro, ne Jure, ko što sam Ti obećo, budeš to iskusio, najkasnije do petka, budući da ne volim »petljat«, premda me moja kćer stalno zove »Petljo«
Tvoj dragi Plauzibillah, ma kolko Ti to bilo mrsko.
Željko Pavić
| Prometej.ba | 14.12.2012.|