Predsjednik Društva Emir Filipović je istaknuo kako im je cilj djelovati na objektivnoj promociji prošlosti srednjovjekovne Bosne, koja je plod vrlo čestih manipulacija.


Prof. Lovrenović je istaknuo da se pad Bosne pod Osmansko Carstvo može promatrati iz jednostavnog i čistog odnosa srednjovjekovne Bosne i Osmanskog Carstva te iz odnosa Bosne i Ugarskog Kraljevstva. Osmansko Carstvo, koje je u to vrijeme dostizalo vrhunac moći, prema Bosni imalo je osvajačke namjere koje su i ostvarili. S druge strane, odnos Bosne i Ugarskog Kraljevstva je stoljetni i mnogo složeniji. Ovaj odnos, kako smatra Lovrenović, potrebno je dekodirati.


U tom vremenu postojala je teorija prema kojoj je papi pripadao primat upravljanja crkvenim i državnim dobrom. Ta teza našla je svoje uporište u pretenziji Ugara na Bosnu. Budući da je Ugarsko Kraljevstvo bilo katoličko, ono postaje produžena ruke ove teorije, jer je cilj bio latinizacija Bosanske slavenske biskupije. To u Bosni nije uspjelo, jer ugarski dominikanac Ponza, koji je bio imenovan za biskupa u Bosni 1247, premješta sjedište biskupije iz Vrhbosne u Đakovo, čime otvara put nastanku Crkve bosanske. Katolička Ugarska, ono što je zanimljivo, ne postiže latinizaciju i katolizaciju Bosne, nego nastupa proces dekatolizacije.


 

DSCN1504


Problem dalje usložnjava zaoštravanje odnosa Ugarske i rimske kurije zbog pretenzija i jednih i drugih na bosansku krunu. To je razdoblje od 1443 – 1463, dakle do pada Bosne. Iz tog vremena Lovrenović je posebno istaknuo kralja Stjepana Tomaša kojemu je poslana 1446. papinska kruna za krunidbu. Međutim, nije bio okrunjen tom krunom, vjerojatno zbog ugarskog sprečavanja. Godine 1461. Stjepan Tomašević je okrunjen papinskom krunom u Jajcu kao prvi i posljednji bosanski kralj okrunjen tom krunom. Ništa od ovoga nije donijelo političku stabilnost u Bosni.


Ono što je kao specifično naveo Lovrenović je stav Ugarske kad je u pitanju razvoj obrambenog sistema prema prijetećem Osmanskom Carstvu. Sa svim zemljama u okruženju Ugari su imali na tom polju suradnju, a jedino s Bosnom nisu. Razlozi za to nisu posve jasni. To sve ukazuje, kako navodi Lovrenović, na jedan složen odnos Bosne i Ugarske koji se i danas intenzivno istražuje.


Prometej, 27.5.2013.