Piše: Predrag Lucić (Novi list)


– Šta to tako pobožno čitaš, trafikant? – Međugorski molitvenik Kraljice Mira, objavljen kao dodatak Večernjem listu.

– Nije vrag da je i tvoju zabludjelu dušu ozarila svjetlost međugorskih ukazanja i da si se najzad predao molitvi?


– Riječ je Gospodnja: Bogu hvala!

– Pa to je, trafikant, jedno od najvećih međugorskih čuda, i to baš danas, na 32. obljetnicu prvoga Gospina ukazanja! Kako ti se to dogodilo?

– U Večernjakovom molitveniku sam pročitao nekoliko nadahnutih poruka Gospe iz Međugorja. Evo slušaj šta je vidiocima poručila 21. lipnja 1984. godine: »Molite, molite, molite!« Pa onda 23. kolovoza 1984. nešto sažetije: »Molite, molite!« Dana 25. listopada 1991. poruka je opet ona stara: »Molite, molite, molite!« I kako da ne poslušaš i ne počneš molit, molit, molit?!


– A šta ti to, bogati, moliš, moliš, moliš?

– Molim, molim, molim Blaženu Djevicu Mariju da mi objasni zašto je uprava Franjevačke provincije Bosne Srebrene na čelu s provincijalom fra Lovrom Gavranom smijenila fra Dragu Bojića, glavnoga urednika franjevačkog mjesečnika Svjetlo riječi?


– I je li uslišala tvoje molitve?

– Bojim se da ih nije najbolje čula. Jedina poruka koju sam od nje dobio glasila je: »Molim? Molim? Molim?«


– A da pokušaš ponovo, malo razgovjetnije?

– O Marijo, Pomoćnice kršćana, tebi se obraćam u potrebi da doznam je li istina da je fra Drago Bojić smijenjen po kazni zbog svojih iskrenih kršćanskih riječi o međugorskoj teologiji...


– Šta ti je to međugorska teologija?

– Nešto što nema veze s ozbiljnom vjerom.


– Molim? Molim? Molim?

– Je li se to praviš gluh ili se praviš da si Gospa?


– Kako ćeš, bezbožniče jedan, Gospi Međugorskoj govorit da međugorska teologija nema veze s ozbiljnom vjerom?! Otkud ti, trafikant jedan profani, znaš šta je ozbiljna vjera?!
– Fra Drago Bojić kaže: »Kao što se razlikuju ozbiljna muzika od muzičkog šunda, ozbiljna umjetnost od kiča, tako se i ozbiljna vjera – osobna, i racionalna i osjećajna, ali tiha, nenametljiva, intimna vjera – razlikuje od vjere spektakla, opsjena, patološki opterećene tijelom, čaranjima i gatanjima.«


– Pa ne misli on valjda da je štovanje Božje Majke isto što i obožavanje tamo neke cajke?

– Za njega nije, ali ima za koga jest.


– A za koga to naprimjer?

– Za prodavače - kako je rekao - »današnje 'event-vjere', hodočasničkog turizma i softcore-duhovnjaštva upakiranog u teatralnost i duhovnjački muzički šund - duhovnjaštva, kakvo se propagira primjerice preko svetišta kao što je međugorsko čija se cijela 'teologija' bazira na laži i manipulacijama, pri čemu se i sveto kao takvo i Bog na bizaran i perverzan način zloupotrebljava«.


– Molim? Molim? Molim?

– Treba li ti triput ponovit da se međugorska »teologija« bazira na laži i manipulacijama, i da se pritom i Bog i sam pojam svetoga zloupotrebljavaju na bizaran i perverzan način?


– Ako je to stvarno rekao, onda je smjena najmanje što je mogao očekivat da mu se dogodi...

– A šta bi još trebao očekivat: da mu montiraju veleizdajnički proces pod sumanutim optužbama koje su se pojavljivale na nekim portalima da »Drago Bojić zapravo 'odrađuje' zadaće preuzete od Međunarodne lige humanista, instituta IFIMES, te pakistanske i turske obavještajne službe koje stoje iza njegovih mentora u udrugama bošnjačko–turskog i hrvatsko–turskog prijateljstva«?! Ili da se pisanje optužnice protiv njega prepusti Domagoju Anti Petriću, bivšem pomoćniku ministra povratka i useljeništva u Vladi Republike Hrvatske, koji mu je već napakirao »sotonizam, izdajstvo, protuhrvatstvo i herezu« i koji veli da su »danas pod njegovim udarom hercegovački franjevci, a sutra će to biti svaki Hrvat vjeran Svetoj Stolici i obiteljskim svojim korijenima«?!


– A kako je to fra Drago Bojić udario po hercegovačkim franjevcima?

– Samo je rekao da su neki hercegovački franjevci »sasvim jasno i konkretno bili sudionici (ponekad i kreatori) u politici koja je za cilj imala preseljenje (tj. etničko čišćenje, a onda i ubijanje i progon) bosanskih Hrvata te njihovo 'udomljivanje' na 'svome' – na hercegovačkoj kršnoj grudi«, te da se »još nitko ozbiljnije nije pozabavio tim segmentom ratne priče, posebno načinima manipulacije prognanih bosanskih katolika i njihovim životima u 'hercegovačkom sužanjstvu'«.


– Pa kojem to onda redu pripada fra Drago Bojić: vehabijskom ili salafitskom?

– Možeš si mislit kakav je to agent turskih i pakistanskih obavještajnih službi koji javno govori da je etablirani nacionalizam – i bošnjački i srpski i hrvatski – »najopasniji karcinom« bosanskohercegovačkog društva, jer »u sebi nosi potencijal budućeg zla – novog nasilja, klanja i ubijanja«...


– A šta je onda? Ono što u nas nazivaju crvenim fratrom?

– Misliš da se to može zaključit iz njegovih riječi kako »u rasturanju i 'silovanju' zdrave ljudske pameti ne sudjeluje samo nacionalizam«, već da »u tome, posebno u zadnje vrijeme, sudjeluje gotovo s jednakim posljedicama 'nominalna' socijaldemokracija koja je upala u nacionalističko i etnokapitalističko blato i u doslovnom smislu se zgadila ljudima i 'ubila' i ono malo društvene nade koja se očekivala upravo od nje«?!


– Pa ima li zapravo ičega zbog čega fra Drago Bojić ne bi bio smijenjen?

– Pitaj Gospu Međugorsku...


– Molim? Molim? Molim?